Zlokoban i nepredvidljiv Vezuv te Pompeji, grad u vulkanskom pepelu i kamenu

Vulkan Vezuv nalazi se u Italiji u blizini Napuljskog zaljeva. Ljudi dugo nisu znali što ova opasna zvijer skriva u nutrini zemlje dok ih nepripremljene nije pretvorila u ugljen i pepeo. Najveća poznata erupcija dogodila se 79. godine. U toj erupciji kiše kamenja i vulkanskog pepela prekriveni su i uništeni gradovi Pompeji, Herkulaneum i Stabija. U vrijeme ove katastrofe u gradu je živjelo približno 20 000 duša. Vulkanske naslage dosegnule su visinu od čak 25 metara. Vezuv je spalio sve pred sobom.  Većina ljudi umrla je od otrovnih plinova koji su širili smrt isparavajući iz vulkanskog kamenja.

Pogled prema Vezuvu

Biti blizu Vezuva uznemirujuć je osjećaj, makar i samo automobilom prolazili kraj njega. Danas je ovo najopasniji vulkan na svijetu. Prema procjenama, u blizini ove vulkanske zvijeri danas živi oko tri milijuna ljudi. Pogled iz automobila budi radoznalost. Wikipedia navodi kako visina ovog vulkana iznosi 1 281 metar i da je dubina njegovog kratera 30 metara.

Promatram nebo iznad vulkana, vulkan upravo prelijeće avion. Čudim se, međutim kažu mi da je to uobičajena zrakoplovna ruta. Vulkan zrači snažno i moćno. Nad njegovim kraterom povija se siva magla, no kažu mi da je vulkan najopasniji kad je miran te da je siva magla znak kako ga se ne treba bojati.

U podnožju vulkana nalaze se naselja s obiteljskim kućama te obrađena polja. Dok se vozimo, pitam se boje li se stanovnici Vezuva nepredvidljive nemani koja u svakom trenutku može spržiti i spaliti sve pred sobom. Nekada je ova zemlja bila uništena, izgorjela od vulkanskog kamenja i pepela. Priroda je naš moćni prijatelj, ali i najljući neprijatelj.

I dok automobil klizi po lošoj cesti, ja gledam u Vezuv – nadomak sivim oblacima tamnosmeđi vulkan šuti. Tko zna koje će ga i kakve sile pokrenuti te će opet preplaviti doline vrelom lavom i izbrisati sve živo i mrtvo u provinciji Napoli.

Pompeji su smješteni podno aktivnog vulkana Vezuv, u blizini rijeke Sarno kraj Napulja. Ovaj gradić, o kojem kolaju mnogi mitovi, stajao je zatrpan pepelom oko 1 600 godina. U davna vremena, odnosno u 7. st. prije Krista, gradić su nastanjivali Etrušćani, a nakon njih Samniti. Samnite su porazili Rimljani 343. i 290. god. prije Krista, te je ovo plodno zemljište pripalo Rimskom Carstvu. Utjecaj grčkih mitova i legendi ostao je snažan na ovom prostoru. Samnitski hramovi romanizirani su, kako to inače biva kad područja zauzmu novi gospodari. Povijest se kroji i mijenja po želji kraljeva i vladara, a narod prihvaća promjene kao prst sudbine.

 

Prve kamene kuće u Pompejima datiraju iz 4. i 3. stoljeća prije Krista.

 

Odmah kod ulaza u stari grad Pompeji izložene su mramorne skulpture ljudi, izrađene što vjernije izvorniku, odnosno sirotim ljudima pronađenim za vrijeme arheoloških iskapanja. Položaji tijela u kojima se ljudi nalaze odaju ranjivost. Posebno se ističu dvoje u zagrljaju, zatim osoba sa sklopljenim rukama na trbuhu, ili osoba u sjedećem položaju sa sklopljenim rukama na obrazima. Da bi ove hrapave ljudske skulpture bile što realnije prikazane posjetiteljima, netko se dosjetio posuti ih crvenom prašinom. Kiša je davno s ulica  isprala pepeo, smrt i bol, međutim ostali su živi dokazi izgorjelih i okamenjenih ljudi, svjedoci strašne erupcije Vezuva.

 

 

Ulaznica u Pompeje iznosi 13 eura.

Kod ulaza s lijeve strane izloženi su pronađeni ostaci staklenoga, brončanog i keramičkog posuđa, ostaci spaljene hrane poput crnih maslina, oraha i badema. Zatim pougljeni crni kruh.

 

Pougljeni kruh

 

U prolazu postavljeni su improvizirani zidovi na kojima dominiraju portreti žena. Jedna žena ima krila.

 

 

Tu su izloženi okrugli stolovi za kojima se jelo. Trup stola ukrašen je grančicama s listovima i pticama. Ovaj narod imao je smisla za kreativnost.

 

 

Na kraju ove neobične panorame izloženo je bogato ukrašeno posuđe od stakla, zlata, bronce i keramike.

Krećem u srce Pompeja, prvo ću razvikanom glavnom ulicom.

 

 

Pozornost mi najprije privlači široka ulica popločena golemim glatkim kamenom te kuće u nizu što su se spojene slagale jedna do druge. Krovovi nisu bili sačuvani, možda ih i nije bilo, ali mogu vidjeti da su kuće imale vrlo visoke stropove. Krovovi u Pompejima nisu izdržali pod težinom vulkanskog pepela i kamenja.

Kamene izbe, velike i male, jedna do druge. S jedne i druge strane ostaci pradavnih trgovina. Svaka je trgovina imala kameni pult u kojemu su u kamenu bili uzidani ćupovi u kojima se čuvala hrana od vrućina.

 

 

Ulična trgovina

Stižem do kuće bogatoga trgovca Octavusa Quortije. Iza ulaza u kuću nalazi se fontana, koja je u to vrijeme bila simbol moći i prestiža. Ova kuća imala je preko petnaest soba. Sobama dominiraju crvena i plava boja. Na zidu jedne sobe naslikana je ozbiljna muška osoba u raznim položajima tijela. Možda je to bio vlasnik ove zanimljive građevine?

 

Muškarac – ratnik u raznim pozama

 

U narednoj prostoriji zidovi su oslikani zlatnom i svjetlozelenkastom bojom. Naslikane su i stabljike kukuruza na njima. Možda je ovaj vlasnik trgovao kukuruzom.

Na vanjskim dvorišnim zidovima naslikane su  ptica i cvijet. Na drugom vanjskom zidu neobična je slika čovjeka koji stoji dok ga grizu dva psa, a na drugoj je slici žena s neobičnom frizurom s osam krakova.

 

 

Na vanjskim zidovima u vrtu u prirodnoj veličini naslikani su jelen i lav te još jedna životinja za koju nisam uspjela odgonetnuti koja je. Možda je vuk, pas ili meni neko nepoznato mitsko biće.

Izrazi lica na portretima odaju  tugu. Začudna kuća i još začudniji vlasnik  Octavus.

Dalje niz glavnu ulicu nizale su se bogate trgovine. Ovdje se trgovalo.

Nedostajalo je vode, no grad je prepun kamenih građevina koje izgledaju poput korita. Na vrhovima korita nalazili su se otvori kroz koje se nekad davno slijevala voda. Otvori su bili oblikovani kao usta ljudi i krava, ili lava.

 

Gradska česma

 

U jednom prostoru uz glavnu cestu okruženu zidinama stoji nabacano kamenje stvrdnute lave. Moćna je ta lava.

Na kraju glavne ulice stoji natkrivena nastamba na čijem se podu nalaze položene mramorne skulpture izgorjelih i pougljenih ljudi u različitim položajima tijela.

 

 

Teško je zamisliti da je ovdje nekada tekao život. Unotač tomu, očevidno je da je u gradu cvjetalo bogatstvo, no čini se samo za mušku svitu. Ovdje se trgovalo, jelo i pilo, uživalo u termama, posjećivalo javne kuće.

U renoviranoj zgradi nalaze se ostaci restorana – Taberna di Sotericus. Ulaz je zatvoren, ali s ulice se vidi okrugli stol od mramora. Na zidu je naslikana životinja slična vuku, ili pak meni nepoznato mitološko biće. Ispred je šank, ukrašen kosim kvadratima koji su prekriveni cvjetovima.

Stižem do kuće – Casa del Frutteto.

Kuća voćnjaka. Ispred je fontana, a na vanjskim zidovima oslikan je vrt s voćkama. U vrtu su naslikane i ptice te krava.

Casa degli Amanti golema je i prekrasna građevina. Na natpisu stoji da je to kuća bogatoga trgovaca.

Hodam dalje te dolazim do kuće na kojoj stoji natpis da se ovaj trgovac zvao Fabius Amandio.

Ono što upada u oči jesu kvadratna udubljenja u zidu promjera 80 sa 80 centimetara koja su oslikana portretima ljudi. U jednom takvom prozoru naslikana je polunaga žena koja nosi posudu na glavi.

Dalje je kuća Casca Longusa.

Na njezinim zidovima nalaze se zanimljive slike poput one na kojoj čovjek poznih godina leži u krevetu dok starija žena i mlađi muškarac u pokretu napuštaju bolesničku sobu. Dalje je slika muškarca koji priča, a dvije ga žene u stojećem položaju pozorno slušaju. Na zidovima dominiraju crvena i žuta boja. U kutovima se mogu vidjeti rijetki ostaci obruba s motivom trokuta. Kao i u drugim bogatim kućama, i ovdje su stropovi visoki te su bogato ukrašeni. Tu je još jedan portret muškarca koji sjedi dok mu drugi muškarac negdje pokazuje rukom.

Ovaj grad vrvio je bogatim trgovcima. Trgovci su kuće ukrašavali raskošnim portretima i nisu štedjeli kod uređenja domova. U domovima su imali luksuzna kupališta i podne mozaike koji zadivljuju današnje posjetitelje. Svaka dobrostojeća kuća imala je iza ulaza u kuću fontanu.

U bogatome gradu važna je bila i čistoća, o čemu svjedoče Terme Stabiane.

Na ulazu Termi u oči upada prekrasno oslikan strop kružno uokvirenim slikama ljudi i životinja.

Terme – oslikan strop

 

U dugom prolazu Termi nalazi se svlačionica, na zidu su kamene police, možda za odjeću. Zanimljivi su neobični okrugli otvori na krovu kroz koje i sad dopire dnevna svjetlost. Jedan zid oslikan je nagim ljudima s krilima ptice. Do zida su betonske klupe na kojima se bogata svita sušila, ne nedostaju ni rupe u zidu kroz koje je odlazila para, a dolazio svježi zrak. Na kraju se nalazi prostorija s okruglim bazenom nad kojim dominiraju slike na zidu u žarkim bojama. Ne vidi se o kakvim portretima je riječ. Zamišljam kako se brčkam u ovom prekrasnom bazenu okruženom slikama i zaključujem da su stanovnici Pompeja znali uživati.

Dalje je kuća kojoj je fasada oslikana crvenom bojom, na crvenoj boji naziru se žuti krugovi. Možda je to i zmija. Naslikane su također i grančice drveta.

Kuća Lumpanare.

Ova kuća je javna kuća, bordel. Na njezinim zidovima eksplicitno su prikazane seksualne poze. Tu u bordelu su i sirotinjski kameni kreveti s kamenim jastucima u prostorijama od  četiri kvadratna metra.

 

 

Većina kuća ima ostatke zidova koji su očuvani. Civilizacija koja je živjela u ovome gradu vjerovala je u mitološka bića, a danas  grad ima katoličku crkvu.

Dolazim do glavnoga trga, trgom dominira skulptura mitskog bića Kentaura, koji je pola čovjek pola konj. Skulptura se nestvarno ističe u ogromnom prostoru. Osjećam se kao da sam na drugom planetu. Forum je okružen vjerskim i poslovnim zdanjima. Tu se nalazila i mjenjačnica, uredi sudaca, bazilika u kojoj se molilo, hramovi boga Apolona i božice Venere.

S ovoga trga na kojemu su se nalazile najvažnije zgrade pruža se jasan pogled prema zvijeri koja vreba iz dubina – vulkanu Vezuvu. I s ove udaljenosti izgleda zastrašujuće.

Ovdje su se rađale mitološke priče koje su i oslikane na zidovima te oblikovane u skulpturama. Objašnjavajući prirodu oko sebe, primitivni čovjek došao je do ideje o neobičnim stvoriteljima. Svako vrijeme nosi svoja božanstva i svoje bogove. Tako je to kroz vjekove, tko zna što nas čeka u budućnosti.

Glavni trg okružen je zidinama. Trg je dug 142, a širok  38 metara. Ovdje su se održavala sva događanja važna stanovništvu. Na južnom dijelu uzdiže se Kentaur, neobično svadljivo i pohotno biće, dok s njegove desne strane stoji smrtonosni Vezuv i vreba iz dubine.

Na forumu, odnosno glavnom trgu, nalaze se ostaci hrama Genius Augusti. Ovdje su se Pompejci molili vladarima, ali i mitološkim božanstvima. Tu je i je Apolonov hram iz 2. st. prije Krista, također i terme iz istog stoljeća.

U zidu kuće nalazi se udubljenje promjera 80 sa 80 centimetara, koji izgleda  poput prozora, i u njemu se nalazi portret žene. Veličanstveni trg živi je dokaz ljudske prošlosti.

 

Glavni trg

 

Prožima me stran osjećaj dok stojim nasred trga, a neki čudan lagani vjetar tjera sunčevu toplinu s mojega lica. Ovdje je živjela civilizacija prije Krista. U ovome gradu nema tipičnih kršćanskih vjerskih obilježja. Možda se ovdje živjelo raskalašeno i poganski te je netko iz visina odlučio tomu stati na kraj. Teško je reći da je to istina, međutim, i kroz život smo učeni da poslije lošega ponašanja neminovno stiže kazna.

Dok šećem, nedostaju mi simboli pripadnosti i vjere. Ovaj svijet živio je meni čudan život. Arhitektura je na zavidnoj razini, no čovjek je ovdje živio u neznanju, prepušten sudbini koju su krojili vladari i pojedinci koji su se sami proglašavali božanstvima.

Mnogobrojne  trgovine, terme, slike na zidovima i mnogobrojni mozaici govore o tome kako je ovdje živjelo bogato društvo te se čini da im ništa nije nedostajalo. Je li im nedostajao mir? Teško je reći. Život žene ovdje je bio vrlo težak. Ili je rađala i bila rob u kući svojega gospodara, ili je bila prostitutka. Ovdje je žena bila kao i drugdje u prošlosti sluškinja kojoj nije bilo dopušteno ni razmišljati, a kamoli odlučivati.

Muškarci su pak imali uloge bogova, vladara, gospodara, trgovaca, slugu. Izgleda da je na ovome bogatom trgu prije više od dvije tisuće godina život siromašnoga čovjeka prolazio u brizi za njegovoga gospodara koji ga je hranio, a ženi u brzi o djeci i hrani.

Javna kupališta ili terme u Pompejima bili su uobičajeni. Ima ih popriličan broj.

Terme del Foro neobične su jer je na njihovom zidu naslikan Kentaur te čovjek s krilima ptice. I ovdje, kao i u drugim prostorima, nalaze se neobični otvori na stropu kroz koje prodire dnevna svjetlost. Na podu ovog zdanja prekrasni su podni mozaici od mramora.

 

 

Podni mozaici

 

Casa del Fauno

Faunova vila potječe iz 2. st. prije Krista. Ovo je najveća vila u Pompejima. U njoj se također ističu prekrasni podni mozaici u boji. Na ulazu je skulptura mitološkog bića fauna, čovjeka u pokretu koji ima rep i rogove.

 

Mitološko biće
Podni mozaici

 

Santuario di Apolo.

Apolonovo svetište. Apolon je u grčkoj mitologiji bio bog sunca, svjetlosti i umjetnosti.

Dalje je bazilika. U njoj se molilo vladarima i mitskim božanstvima. Na ovome mjestu raspoređeni su golemi stupovi od crvene cigle, i to u dva reda od kojih svaki ima po 13 stupova te na kraju i vrhu još po dva stupa. Ukupno 28 stupova. Ispred natkrivenih ostataka bazilike stoji prazno postolje. Zapitala sam se što je stajalo na tom mjestu i kasnije u muzeju vidjela sam da je na tome mjestu stajao čovjek s krilima ptice, to mitsko biće imalo je grudi žene i spolni organ muškarca.

Na desnoj strani trga stoji Vila Misterija. Udaljena je pet do šest minuta hoda od glavnoga trga. Na jednoj ploči piše kako je ova vila nekada služila kao što bi u današnje vrijeme na primjer služio dom za susrete i razgovore. No, je li to baš tako?

Slike u Vili Misteriji govore drugačije. Ovdje je vladala prostitucija, homoseksualizam i pedofilija. Sve se to može vidjeti na ostacima slika po zidovima. Mnogo je toga i uklonjeno za javnost. Međutim, može se vidjeti prizor u kojemu je jedan muškarac obgrlio drugoga golog muškarca. Na drugome zidu slike su odjevenih žena i polunagih muškaraca.

 

 

Ovaj neobični mitski grad govori više nego što bi se moglo ispričati riječima. Ovdje se vjerovalo u neobične prirodne pojave, božanstva, od običnih, možda i pogreškom rođenih ljudi, stvarali se su idoli i mitovi te prenosile priče. Kakvi su ljudi stvorili ove čudne građevine, ove neobične slike i skulpture, teško je reći. Prošlost se stoljećima mijenjala, prilagođavala novim vladarima, izmišljala, gurajući stvarnost u neku drugu dimenziju. Ostavljajući naraštajima izmijenjen pogled unatrag. Što mi zapravo znamo?

 

 

Dok u srcu Pompeja sjedim na golemom kamenu te ispijam pravu talijansku espresso kavu, razmišljam o dalekoj i misterioznoj ljudskoj povijesti, a desno od mene Vezuv spava. Netko je rekao da kad vulkan spava, treba ga se naviše bojati. U trenutku mnome ovlada strah pa ispijam zadnji gutljaj kave i krećem ubrzanim korakom napustiti ovo začuđujuće i zlokobno mjesto.

 

Anđa Arambašić