Vrbnik, gradić dobre kapljice i srednjovjekovnog ugođaja

Vrbnik se nalazi na istočnoj strani otoka Krka. Daleka je i tajnovita prošlost ovoga kvarnerskog gradića. Sačuvani ostatci gradskih zidina i arheološka nalazišta govore o naseljenosti već u prapovijesno doba.

Prije pedesetak i više godina stanovništvo ovoga primorskog gradića bavilo se poljoprivredom i ribarstvom. Osim tradicionalne proizvodnje vina ovdje je u prošlosti postojala tvornica rajčica. Proizvodnja rakije bila je uobičajena, a u zadruzi su se uzgajali pilići koji su se zatim prevozili barkom i prodavali na kopnu u Crikvenici. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u ovom gradiću službeni je jezik bio talijanski. U školama, općini i drugim gradskim ustanovama govorilo se talijanskim jezikom. Srednja škola, niža gimnazija, zatvorena je 1938. godine.

Stari se sjećaju da je u vrijeme kada su Talijani gospodarili ovim gradićem ples bio zabranjen, pa se mladež okupljala u konobama izvan grada te potajno plesala. Nije se smjela peći rakija, pa su se mještani dosjetili kako je prošvercati. Naime, kako Talijani nisu smjeli dirati žene, one su oko pojasa svoje široke haljine, koja se zvala kamižot, slagale čuture te tako prenosile rakiju.

Čula sam od mještana da u zimskim mjesecima nevrijeme zna biti toliko jako da potopi brodicu ili je polomi i izbaci na obalu. Ovdje su vjetar i more gospodari. Kada stigne zima, vjetar poput gladne divlje zvijeri zavija i fijuče u visinu.

Gradska plaža

I danas, kao i u prošlosti, velik dio stanovništva ovoga romantičnog gradića bavi se poljoprivredom. Prije nego što uđete u gradić, dugački redovi vinove loze, koji se protežu unedogled, oduševit će putnika.  Ovdje je pravilo da zadruga otkupljuje grožđe od malih gospodarstava. U vinogradima je zastupljena autohtona sorta grožđa – žlahtina. Ovo kvalitetno vino izvozi se u mnoge europske zemlje, ali i u Sjedinjene Američke Države.

Tijekom kasnog proljeća i ljeta bujna vegetacija preplavi Vrbnik kao i cijeli otok. Kada je vrijeme vedro, Novi Vinodolski i Crikvenica, koji su na kopnu, mogu se vidjeti preko mora. Čudesno je to što je gradić smješten na strmoj litici koja je izdignuta 49 metara iznad mora. U večernjim satima pogled na ovaj osamljeni gradić ostavlja bez daha. More bruji i huči, galeb se savija u letu, a na litici trepere svjetla. Preko mora tajnoviti Velebit uzdignuto stoji kao gospodar.

Strma litica koja je izdignuta 49 metara iznad mora

 

Nešto o povijesti:

Hrvati se na otok doseljavaju koncem VI. i početkom VII. stoljeća. U pisanim dokumentima Vrbnik se prvi put spominje zajedno s Dobrinjem u najstarijoj poznatoj glagoljskoj Darovnici slavnog Dragoslava 1. siječnja 1100.

Vrbnik je 1118. potpao pod mletački utjecaj, iako su do 1480. njime vladali krčki knezovi. Vrbnik je dobio Vrbnički statut 1388., pisan hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. Vrbnički statut drugi je po postanku među hrvatskim statutima uopće, odmah iza Vinodolskog. Većinu svojih propisa posvećuje kaznenom pravu. Nije sačuvan u izvorniku, već u prijepisu vrbničkog svećenika Grgura Žaškovića iz 1526. Danas je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Vrbnik je stoljećima bio glagoljaško središte. U vrbničkom glagoljskom skriptoriju nastao je najveći broj danas sačuvanih glagoljskih rukopisa npr. Blaž Baromić je napisao Mavrov brevijar.

U Vrbniku je prema prvom poznatom podatku iz 1527. živjelo 500 stanovnika, a 50 godina kasnije oko 1000.

Nakon propasti Mletačke Republike na vlast dolazi Habsburška Monarhija. Školovanje djevojčica prvi put je omogućeno 1848. (izvor: Hrvatska enciklopedija)

Stariji pričaju da je ovdje turizam započeo šezdesetih godina prošlog stoljeća. Posla nije bilo dovoljno i velik broj mještana odlazio je u Rijeku i Zagreb u potrazi za poslom. Bilo je i onih koji su se odlučili odseliti u Ameriku i na Novi Zeland.

U jutarnjim satima ovdje je gospodar tišina. Ovdje ste odvojeni od glasova drugih ljudi, zujanja i brujanja. Kao da se tišina stopila s kamenom. U večernjim satima uske uličice napune stranci željni druženja i vrbničke kapljice. Vrbnik ima ono nešto – morate mu se otvoriti i pustiti da struji kroz vašu tišinu. Kada sam ga prvi put posjetila, prvo sam pomislila da ovaj gradić ima dušu. Priroda koja ga okružuje je čudesna. Ljubazni stanovnici, srednjovjekovne kamene uličice, osamljene i čiste plaže, bajkoviti kameni balkoni, sićušne terase, uski ulazi i prolazi, niska ulazna vrata ispred kojih razgranato cvjetaju zaboravljeni oleandri i palme, konobe u koje su smještene galerije i suvenirnice, majušni vrtovi s mirisima ružmarina i mente u kojima žuti suncokreti ponosno stoje, kušaonice vina, vijugave uske stepenice, sitni kockasti i glatki kamen pod nogama, željezni prozori s cvjetnim motivima – sve te sitnice oduševe posjetitelja.

 

Neki će reći da je ovaj gradić izletničko mjesto, međutim kada prvi put vidite plažu kao što je Kozica, okruženu prirodom, poželjet ćete se ponovno vratiti. Pješčana plaža Kozica nalazi se u osamljenoj uvali. S lijeve i s desne strane zaklonjena je kamenom, a na južnom su dijelu šuma i nisko raslinje. Na sjeveru je toplo plavo more. Ovdje se većina ponovno vrati. U kasno proljeće i ujesen u ovaj gradić slije se gomila umirovljenika s cijelog kontinenta željnih starinskog ugođaja i kapljice plemenite žlahtine. Tada tumaraju vrbničkim ulicama, tražeći nešto, kao da su jednom davno baš ovdje nešto važno zaboravili.  Za svakoga ponešto. Vrbenčani znaju stvoriti ugođaj za posjetitelje svih uzrasta.

 

Palača u Vrbniku, u kojoj su nekada obitavali krčki knezovi Frankopani, naziva se Baćin dvor. Ovaj dvor dobio je ime po krčkom knezu Bartolu Vll. U prošlosti je Baćin dvor bio mjesto poput skloništa. Stariji pričaju da je osoba koja je bila optužena, a koja je uspjela pobjeći u ovaj dvor, bila zaštićena od daljnjih proganjanja.

Kada gradić promatrate s brda iz daljine, na uzdignutoj strmoj litici podsjeća na srednjovjekovnu palaču, okruženu gospodarskim zgradama. Ali ako ga promatrate u noći, onda je ovaj doživljaj višestruko nagrađen. Ispod gradića je nepremostiva strma obala i nemirno more. U daljini se sa zvonika čuje pjesma zvona. Počinje večernja misa.

 

U jezgri Vrbnika nalaze se zvonik i crkva sv. Marije. Ispred crkve stoji kamena ploča na kojoj piše da se pretpostavlja da je crkva građena u predromansko doba, od 9. do 12. stoljeća. Crkva je u 14. i 15. st. više puta mijenjana. U njoj se nalaze renesansni i barokni inventar.

Po nekim informacijama može se naći da je crkva sv. Marije sagrađena na mjestu gdje je postojala starija crkva u 15. stoljeću. U crkvi se ističe oltar Gospe od Ružarija koji je po priči dar kneza Ivana Frankopana.

Crkva sv. Marije

Jezgra Vrbnika ispunjena je autohtonim kamenim kućama, a popriličan broj zadržao je izvorni oblik. Debeli kameni zidovi i uski prozori koji štite od sunca i bure ovdje su uobičajeni. Drvene šalaporke upućuju na vjetrovita burna vremena. Čini se da ovdje sve postoji kao nekada davno.

Od kraja travònja do sredine rujna živahnost je u uskim ulicama uobičajena. Nekoć davno u jezgri grada živjeli su krčki knezovi Frankopani. Danas se pouzdano zna u kojim su palačama obitavali, i to na Placi Vrbničkog statuta i, kako sam već spomenula, u Baćinu dvoru.

Odmah na ulazu u gradić s lijeve strane stoji crkva sv. Ivana Krstitelja. U ovoj crkvi i danas se sahranjuju vrbnički svećenici. Zanimljivo je da do danas iz ovoga gradića potječe 18 svećenika. Crkva je sagrađena davne 1323. godine. Ove godine grad je dao sagraditi vodoskok pokraj crkve, koji u večernjim satima sjaji i baca odsjaj na zidine crkve.

Odmah do crkve nalazi se zvonik koji je izgrađen 1527. godine. Neki možda ne znaju da je nekada davno prizemlje zvonika bilo zatvor. Pretpostavlja se da je najstarija građevina u Vrbniku crkvica sv. Jurja koja potječe iz 11. stoljeća. Obilježavaju je ostatci romaničkih fresaka.

U novinama Vrbnički vidici (13. br.) piše da je crkva početkom 1609. godine napuštena.

Međutim, crkva sv. Jurja postoji i u Garici. Desetak kilometara udaljena je od Vrbnika na cesti prema Rijeci. Nalazi se na manjoj uzvisini. Danas je pokraj crkve postavljena antena. Netko se dosjetio pa je tik uz ostatke crkve ispisao svete poruke na kamenu. No meni poruke djeluju neozbiljno. Smatram da prastaru i novu umjetnost ne treba miješati zajedno. Kameni ostatci ove crkve označuju njezinu širinu i dužinu. S desne strane stoji ostatak zida koji je izdržao prošla stoljeća. U zidu se nalazi udubljenje poput prozora. I u to udubljenje netko je stavio kip Majke Božje, svijeću koja je odavno sagorjela, nekoliko kamenih ploča s napisanim molitvama i vazu sa suhim cvijećem. Udubina je zatvorena improviziranim drvenim okvirom na koji je ugrađeno prozirno staklo. Kameni ostatci upućuju na to da je crkva imala pravokutni oblik te na gornjoj strani polukružnu apsidu. Na sredini gornjeg dijela nalazi se kameni oltar, koji vjerojatno potječe iz novijeg doba, na kojemu piše: Svetom Juru na dar, a Župi Krasa na čast. Nekadašnji pod crkve sada je prekriven kamenom i suhom travom. Netko je tijekom prošlih godina ožbukao kamen koji označuje rubove da se ne raspadne, no može se prepoznati da je zid koji vrijeme nije srušilo bio građen od blata i kamena.

I tako gradić Vrbnik na strmoj litici stoljećima prkosi buri i kiši dok oko njega bruji i huči nemirno more.

Osim lijepih plaža i domaćeg ugođaja svježe ulovljena riba u ribarnici, fantastične šurlice, bezbroj drveća slatkih smokvi te vrbnička žlahtina iz godine u godinu privlače sve više posjetitelja. Dani šurlica svake su godine u srpnju.

Mnogi ovaj grad nazivaju i kolijevkom glagoljaške baštine. U gradu se nalazi knjižnica nekadašnjeg sugrađanina i preporoditelja Dinka Vitezića. Kažu da je najvrednija knjiga u ovoj knjižnici Köhlerov Atlas svijeta. Jedini drugi primjerak čuva se u Cambridgeu u Engleskoj.

Jezgra Vrbnika  ima daleku prošlost, čak iz 11. stoljeća. Nekada davno u ovaj se gradić ulazilo kroz dvoja vrata – Vela vrata i Mala vrata. Gradić je bio okružen kulom i zidinama te se tako čuvao od pljački i napada. No bez obzira na burna vremena, ovaj grad na strmoj litici, između uzburkanog mora i plavog neba, diše punim plućima.

Mala vrata

Lijepo je doznati od starijih mještana da je prije više od pedesetak godina u ovom gradu postojala čitaonica. Danas je malena polica s knjigama na Placi uvijek otvorena za sve koji vole čitati. Ako volite umjetnost, slikate, pišete ili ste željni opuštanja od svakodnevnih obveza, ovo je pravo mjesto za pronalaženje novih umjetničkih ostvarenja i punjenje baterija za nove radne dane. Nedostupna strma obala, ostatci ruševina koje su nekoć okruživale grad i razbacano sivo kamenje iznjedrit će priču i potaknuti maštu. Lagani povjetarac koji se probija toplim zrakom potaknut će energiju za nove životne ciljeve i ideje.

Kula i zidine

Ako ne znate gdje je najuža ulica na svijetu, ona je upravo ovdje! Tako bar tvrde mještani. Široka je točno 43 centimetra. Netko je u prošlosti nadogradio i suzio ulaz te tako stvorio zanimljivo djelo. Ovu uličicu potražite u jezgri grada. Dok prolazim tom najužom ulicom, čini mi se kao da hodam tunelom. Žarko me zanima priča kako je ova ulica postala najuža.

Najuža ulica na svijetu

Ono što je ovdje problematično jest pronalaženje slobodnoga parkirališnog mjesta. Osim što ih ima nedovoljno, još je k tomu cijena parkiranja za jedan sat pet kuna, a dnevna karta 25 kuna.

I tako dan za dan, noć za noć, vrijeme leti. Ovaj kvarnerski gradić, opjevan u pjesmama i zapisan u povijesnim zapisima, pruža ugođaj prošlih vremena. Potražite ga u proljeće, ljeto, jesen. On je tu uvijek spreman pružiti lijep ugođaj ne tražeći ništa zauzvrat.

You may also like...