Venecija, grad na vodi

Venecija ili Mletačka Republika postojala je oko današnjega grada Venecije. Danas broji približno 264 557 stanovnika (podatak iz 2014. godine). Zapisi govore da je grad ime dobio po narodu Veneti koji je živio u priobalnom dijelu mora i bavio se ribarstvom.

Veselim se dok se autobusom približavamo gradu kojega je cijeloga zarobila i obgrlila voda.

Nekada davno u vrijeme Mletačke Republike ovdje se trgovalo drvom i robljem. Posebno je jaka bila trgovina drvom s istočnim zemljama radi izgradnje brodova. Venecija je bila središte trgovine Istoka i Zapada.

 

Bella Venezia

 

Na vanjskim dijelovima palača i kamenih ulica primjećujem da je grad zanemaren od gradskih vlasti. Mnogo je toga na ulicama i po srednjovjekovnim zgradama što bi trebalo sanirati. Nemar čini da Venecija gubi dio svoga sjaja nekada najljepšega europskoga megalopolisa.

 

 

Ako se u grad dolazi autobusom, u oči upada velika površina zelenkaste vode koja se mreška na venecijanskom suncu.

 

 

Tu su i brodice bez kojih je prijevoz u Veneciji nezamisliv. Naime, ovdje je brodski taksi najvažnije prijevozno sredstvo.

 

 

Grad je prepun urešenih renesansnih građevina koje su skladne i nenapadne. Raskošna zdanja i palače građeni su od 13. do 18. stoljeća. Čini se kao da su se dobrostojeće mletačke obitelji natjecale koja će imati otmjeniji dom.

 

 

Žalosno je samo što je dio građevina prepušten zubu vremena. Ima li gradska vlast novca održavati kraljicu Jadrana to ćemo saznati u budućnosti.  

Unatoč tomu, ovaj grad slovi za najromantičniju destinaciju u Europi. Što bi zaljubljeni bez Venecije?

Stižemo u park prepun zelenila u kojemu je istaknut kip Pietra Paleocape (1788. – 1869.), znanstvenika, političara i inženjera.

 

 

Veneciju su preplavili i obilježili romantični mostići, a ima ih poprilično.

 

 

Danas sam zalutala u crkvu sv. Nicole Talentinatija kako piše na ulazu, međutim, nikada do sada u crkvi nisam vidjela tako jezive slike kao što je čovjek bez glave, žena koja se kuha u velikom loncu dok ratnik povrh njezine glave drži mač. Kako su jezive slike stigle na sveto mjesto?

Izlazim iz ove čudne građevine i zaboravljam sve što sam unutra vidjela.

Vodeni kanali u kojima miruje zelenkasta voda kao da su se stopili s kamenim ulicama. Ova voda ne teče te je poprimila zelenkasti sjaj, njezinu površinu uzburka tek taksi brodica ili gondola.

 

 

Pokraj izlizane kamene staze izranjaju stube koje vode u vodu. Zapravo ne vode nikamo. Možda je to nekada davno bilo pristanište za gondolu. Moguća pristaništa prekrivena su zelenom mahovinom na koju odavno nije kročila ljudska noga. Poznato je da je crpljenje pitke vode za venecijanski vodovod iz velikoga podzemnoga jezera ubrzalo potonuće grada. Kamo su vodile stube, meni će ostati tajna.

 

 

Venecijanska bajka, gondole na vodi i zaljubljeni parovi opijeni ljubavnom magijom. Zelenkasta voda koja je obgrlila Veneciju ima tajnovitu moć da smiruje dušu jer kako drugačije tumačiti specifičnu obamrlost posjetitelja za koje se čini da ih ništa ne može iščupati iz nje? Srednjovjekovni maleni trgovi na kojima se bijele stolovi s bijelim stolnjacima te dotjerani nasmiješeni konobari. Talijani znaju stvoriti romantično ozračje. Romantična ljubav stanuje ovdje. Tko kaže da je romantika u današnjem užurbanom načinu života stvar prošlosti i staromodnosti?

 

 

Prastari ovalni prozori, dućani prenapučeni darovima – od maski, preko stakla, gipsa, keramike, drva. Venecija je u prošlom stoljeću imala tvornice za proizvodnju stakla.

 

 

 

Meni najljepši je dio grada glavni trg na kojem se nalazi crkva sv. Marka. Prekrasna bogata građevina s kupolama i zlatom. Automobilima je ovdje prolaz zabranjen.

 

Crkva sv. Marka

 

Ovdje su svi uredi nekadašnje Mletačke Republike. Na crkvi su bizantske kupole, primjer bizantske kulture iz 11. st. Pozlaćena zlatnim bizantskim mozaicima koji su simbol mletačkog bogatstva. Ova crkva naziva se još i zlatnom crkvom.

Tik do katedrale stoji Duždeva palača, rezidencija mletačkih vojvoda. Palača je građena u gotičkom stilu.

 

Duždeva palača

 

Prelijepi Trg sv. Marka prepun je radoznalih turista i golubova koji pokušavaju uloviti mrvice hrane.

Od raskošne palače dopiru zvuci violine i trg se pretvara u mjesto iz bajke.

 

 

Tu je još jedan spomenik, kontroverznom pjesniku i senatoru Mletačke Republike, Giorgiju Baffu (1694. – 1768.).

Vrijeme prolazi, romantika ostaje zaglavljena po ulicama Venecije, zaljubljeni i dalje prolaze diveći se umjetnosti, držeći se za ruke, nevino i ljupko se smijući. Ljubav, ljubav i opet samo ljubav treperi u zraku. I za kraj dana dok umorne noge od hodanja u stolcu pronalaze spas, venecijanski povjetarac, pogled na veliki kanal, čaša vina i pizza zaustavit će razmišljanja te romantične slike Venecije pohraniti u slike venecijanskog raja. Benvenuto nella città dell’acqua.