Ovo je priča o slavnome hasidskom rabinu, zvao se Baal Shem Tov.

Baal Shem Tov bio je na glasu u svojoj zajednici jer se govorilo da je toliko suosjećajan, dobar, čestit i čist, da kad on govori i Bog sluša.

U tom se selu ukorijenila tradicija da svi oni koji imaju neku neispunjenu želju ili koji nisu uspjeli ostvariti nešto što im je bilo važno odlaze k rabinu.

Baal Shem Tov sastajao se s njima jednom na godinu, u danu što bi ga on sam posebno za to odredio. Tad bi ih sve zajedno poveo na njemu dobro poznato, jedinstveno mjesto usred šume.

Legenda kaže da bi tamo u šumi Baal Shem Tov od granja i lišća složio neobičan i izuzetno lijep krijes, nakon čega bi stao onako ispod glasa, više kao za samoga sebe, pjevušiti molitvu.

i kažu…

da su Bogu bile toliko ugodne riječi koje je izgovarao Baal Shem Tov, da se toliko oduševljavao krijesom postavljenim na taj način, da mu je toliko bilo drago što se ljudi okupljaju na tom mjestu u šumi, da nije mogao odbiti zamolbe koje mu je upućivao Baal Shem Tov te je svima okupljenima ispunjavao želje.

Kad je rabin umro, ljudi su uvidjeli da nitko ne zna riječi koje je Baal Shem Tov izgovarao kad bi se zajedno okupljali da izraze svoja traženja.

No, poznavali su ono mjesto u šumi. Znali su složiti i krijes.

Jednom na godinu, prema tradiciji koju je začeo Baal Shem Tov, svi koji su imali neostvarenih želja i potreba okupljali su se na onome istome mjestu u šumi, palili bi vatru onako kako su naučili od staroga rabina, a budući da nisu znali riječi, pjevali bi bilo koje pjesme ili recitirali psalme, ili bi se samo gledali i o koječemu razgovarali, baš na onome istome mjestu oko vatre.

i kažu…

da je Bog toliko uživao u zapaljenoj vatri, da je toliko volio to mjesto u šumi i te okupljene ljude, da iako nitko nije izgovarao prave riječi, on je ipak ispunjavao želje svih okupljenih.

Vrijeme je prolazilo, a s novim su se naraštajima znanja polako gubila.

A sad smo ovdje mi.

Mi ne znamo gdje je ono mjesto u šumi.

Ne znamo prave riječi.

Pojma nemamo kako zapaliti krijes onako kako je to činio Baal Shem Tov.

Ali nešto ipak znamo.

Znamo ovu pripovijest, znamo ovu priču.

I kažu…

da Bog toliko voli ovu priču,

da mu se toliko sviđa ova pripovijest,

da je dovoljno da je netko ispriča

i da je netko čuje,

pa da on. zadovoljan,

udovolji svakoj potrebi,

i ispuni svaku želju,

svima onima koji dijele ovaj trenutak.

Neka bude tako.

Preuzeto iz knjige: Priče za razmišljanje, Jorge Bucay