Svi osjećaji

Nekada davno na otoku živjeli su mnogi osjećaji. Živjeli su tu sreća, ljubav, znanje i  ostale emocije.

Jednoga dana doznali su kako će njihov otok potonuti te da ga moraju napustiti. Svi su spremili svoje brodove te su počeli s pripremama za odlazak.

Ljubav je ostala na otoku čekajući da otok potone. Potom je i ona potražila pomoć.

Vidjela je bogatstvo na blistavoj jahti, pa je prišla i pitala: „Možeš li me povesti sa sobom?”

„Žao mi je, ali ne mogu”, reklo je bogatstvo, „imam zlato i srebro na brodu i nema mjesta za tebe.”

Ljubav je tada ugledala brod koji je pripadao drskosti i koji se spremao zaploviti.

„Molim te, pomozi mi”, zamolila je ljubav. Drskost je rekla: „Ne mogu ti pomoći, mokra si pa ćeš smočiti lijepi brod.”

Zatim je ljubav vidjela tugu te odlučila od nje zatražiti pomoć.

„O, draga ljubavi”, rekla je tuga, „jako sam tužna i želim ostati sama.”

U tom času sreća je prošla kraj ljubavi, međutim, bila je toliko sretna da nije čula ljubav kako traži pomoć.

„Ljubavi, dođi ovamo, ja ću te povesti!”

Bio je to stari gospodin kojega ljubav nije znala. Ljubav mu je bila toliko zahvalna da ga je zaboravila pitati kako se zove.

Kada su stigli do kopna, stari gospodin je produžio dalje svojim putem.

Ljubav je gospodinu bila zahvalna pa je pitala znanje:

„Znanje, tko mi je to pomogao?”

„Vrijeme”, reklo je znanje.

„Vrijeme”, ponovi ljubav. „Zašto mi je vrijeme pomoglo?”

Tada se znanje nasmiješi pa reče:

„Samo vrijeme shvaća koliko je važna ljubav.

You may also like...