Press "Enter" to skip to content

Sijač sreće

Jednog dana ugledaše dječaci nekog starca kako ide ulicom s velikom košarom na ramenu, prepunom blistavih zvijezda.

Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagrabio iz košare i zavitlao kao da sije. Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato iskrica.

– Što to radite? – upitaše dječaci znatiželjno.

– Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu među prstima blistali prekrasni dragulji iz kojih su dječake poput sunčanih očiju gledale tople dugine boje.

Osvojeni tom ljepotom, mališani smjesta pojuriše uhvatiti sreću, ali uzalud.

I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

– Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveno starac – tako je nikada nećete uloviti.

– Zašto? – upitaše začuđeno dječaci.

Nasmiješivši se, starac je rekao:

– Tek kada naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bit ćete pozvani na žetvu sreće. Sreća se uzima raširenih ruku.

 

https://andjaarambasic.net/