Kategorije
Moje priče

Rizik

Čovjek se zaposlio u susjednom selu. Jako se obradovao, međutim, veliki nedostatak bio je taj što je morao prijeći veliko brdo da bi stigao do posla.

Svako je jutro ustajao rano i pješačio dva sata do radnoga mjesta. Nakon što bi radno vrijeme završilo, hodao je ponovno dva sata.

Navečer je bio toliko umoran da bi večerao i istoga trenutka zaspao. I tako svaki dan iznova, punih četrdeset godina.

Jednog dana kada je stigao na posao, iscrpljen od hodanja, ode šefu i kaže mu kako više ne može hodati, predaleko je, bole ga stopala, umoran je… dva puta dnevno.

Mlađi čovjek koji se našao u šefovu uredu začuđeno ga je pitao zašto se nije preselio svih ovih godina.

Čovjek pogne glavu i odgovori mu kako je razmišljao o tome, ali nije znao hoće li posao potrajati, nije želio riskirati.