Kralj je stavio veliku stijenu na cestu koja je vodila prema moru.

Čekao je da vidi što će se dogoditi.

Bogati trgovci, dužnosnici i drugi moćnici na putu prema moru obilazili su stijenu i ljutito gunđali.

„Kralj je baš mogao ukloniti stijenu”, stalno su ga kritizirali, „naplaćuje puno poreza, a ne može očistiti ceste.”

Konačno se pojavio seljak, noseći povrće i voće na leđima.

Voće i povrće sa štapa spustio je na zemlju, a štap je gurnuo ispod stijene te ju je potisnuo prema rubu.

Čovjek se nekoliko puta napeo svom snagom i stijena više nije bila na cesti. Na mjestu gdje je stijena prije stajala ugledao je vrećicu. Iznenađen ju je otvorio, bila je puna zlata.

U vrećici je stajala i poruka od kralja:

Ovo zlato pripada osobi koja je uklonila stijenu.

 

Život teče i često u njemu nailazimo na prepreke, ali nismo spremni potruditi se i pronaći rješenja.