Kategorije
NEKE DRUGE PRIČE Neke treće priče

Pukotina u zdjelici

Jednom davno bila je jedna stara žena koja je imala dvije velike zdjele koje su visjele na kraju štapa što ga je nosila na ramenu. Jedna je zdjela imala rupu na dnu, dok je druga bila besprijekorna i uvijek puna vode.

Starica je svaki dan išla po vodu, a od rijeke do kuće zdjela koja je imala rupu ostala bi uvijek samo napola puna.

Trajalo je to tako dvije godine. Starica je donosila kući samo jednu i pol zdjelu napunjenu vodom.

Besprijekorna zdjela bila je, naravno, vrlo ponosna na sebe, međutim, zdjela s rupom bila je posramljena zbog svoga nedostatka te je bila tužna. Rekla je kako može učiniti samo pola od onoga za što je stvorena.

Nakon nekog vremena zdjelica s pukotinom razgovarala je sa staricom: „Sramim se svoje rupe kroz koju voda iscuri dok dođeš do kuće”, rekla je.

Starica se nasmiješila i odgovorila: „Jesi li primijetila kako cvijeće cvjeta na tvojoj strani puta, ali ne i na strani puta besprijekorne zdjele?”

„Posijala sam sjeme cvijeta na tvojoj strani staze jer sam znala za tvoju slabost. Svaki dan kada idemo kući, ti zalijevaš sjeme cvijeća. Dvije godine ovo lijepo cvijeće ukrašava moj stol. Da nisi bila upravo ono što jesi, ova ljepota ne bi postojala. ”

Istočna priča o mudrosti