Kategorije
Croatia PUTOVANJA

Prelijepa hrvatska obala

Danas sam rezervirala plovidbu turističkim brodom na relaciji Krk, Rab i Sveti Grgur.

Odmah ću napisati kako nisam požalila – vrijedi svaku kunicu. Istina, mornari na brodici pretjerano su štedljivi jer nije bilo organizirane dobrodošlice, pa makar u obliku Cedevite, a i informacije o putovanju bile su suhoparne. Mogli su se i više potruditi, recimo, ponuditi hladni napitak i priču o otocima.

Krcamo se na brod, povjetarac donosi miris mora, onaj tipični miris mora koji je većini nas dobro znan.

I tako, brod se popunio i zaplovio put Stare Baške. Brod kliže na valovima, a bijele vodene brazde ti valovi zauvijek brišu. U blizini brodice dupini izranjaju iz vode pa opet zaranjaju u nju. Čini se da su u igri. Gosti su ozareni. Prelijep prizor. U misli mi dolazi priča o bijelome kitu.

Razmišljam o kitu koji živi u dubini mora. Dolje su njegovi korijeni kao što su ljudski u zemlji, poput korijena stabla. Tako je to, kit pripada dubinama mora, a čovjek zemlji.

Brod se njiše i klizi po valovima, vodeni krugovi nastaju i nestaju, galebovi u letu, u daljini strma obala Stare Baške izranja kao biser čista i netaknuta.

Obala Stare Baške

 

Panorama je prelijepa, brod plovi dalje po valovima te uskoro stižemo na Rab.

Brodić se usidrio na jednoj od bezbrojnih rapskih plaža. U blizini obale u moru nalazi se otočić, a na obali restoran s prekrasnom terasom. Bistra voda kroz koju se nazire milijuni kamenčića na dnu. 

Imam dva sata za ljenčarenje. Odlučim malo prošetati i pronaći mjesto za kupanje. Kafić je na plaži, klimatiziran i ugodan.

Vrijeme teče, nakon kupanja i sendviča na plaži eto me opet na brodu. Brod se još jednom puni i još slijedi posljednji poziv trubom da brodica ubrzo kreće. Ponovno panorama, u daljini lijevo nazire se Lopar i Cres, a desno  Velebit.

Brodica plovi prema Svetom Grguru. More je mirno, a njegova se plava boja mreška na toplom suncu.

Uskoro stižemo na otok. Na rivi se vijori hrvatska zastava, tu je i nekoliko glisera te restoran.

Pitam za ženski zatvor i vodič na brodu pokazuje mi kamo treba ići. Desno i lijevo pokraj pješčanog puta razasuta je menta i njezin miris gotovo pa prodire u nozdrve. Nevjerojatno je da ovako izrazito miriše. Priroda je prekrasna.

Ne znam ništa o ženskoj kaznionici, osim kako joj i ime kaže da je bila namijenjena za žene, i to od 1948. do 1988. godine.

Zapravo, i na internetu podaci su šturi. Pitam se ima li tu nešto što se skriva od javnosti.

Ostaci ženske kaznionice

Otok je ne naseljen pa je poprilično zapušten. Puteljak kojim se dolazi do zatvora, ostaci zidina zatvora, osušena drveća bora i razasuta menta. To je sve. Više stabala srušio je vjetar i životi su im nasilno prekinuti.

Poput zatvorenica koje su zbog neznanja i kobnih pogrešaka patile te bile nasilno otrgnute od obitelji i dovedene u ovu pustoš iz koje nije bilo moguće pobjeći, osim ispustiti dušu na morskom dnu. Koliko je suza kvasilo ovu tvrdu zemlju?

Ipak, još poneko debelo stablo stoji, svjedok prošloj ljudskoj patnji, a danas bezbrižnim turistima koji razgledavaju ruševine.

Slažem se potpuno sa Sokratom kada kaže da ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Trebamo znati što je dobro da bismo dobro činili.

Dok stojim nasuprot ruševinama, neobična je i prividna tišina koja potire misli na nevidljivu ljudsku patnju. Ali patnja nikako i nikad da ode, otplovi odavde, već kao sunce na obzoru tone polako i zaranja u vlastitu mrežu. Život zna biti okrutan.

Vraćam se na brod, a po šumskom putu slobodno hodaju jeleni lopatari. Turisti ih hrane kruhom, smokvinim listom, čime god stignu. Jeleni hlapljivo sve tamane, ma prelijepi su.

Vrijeme je proletjelo, toliko smo imali vremena za razgledavanje otoka. Ponovno na brod, ukrcavamo se i krećemo prema Krku.

 

Panorama otoka Prvića, prelijepa Stara Baška, i eto nas na Krku.

No prije posljednje stanice kod Stare Baške brod se zaustavlja kod Zlatne plaže. Kažu nam da se do nje ne može doći pješke, a ni autom. Dakle, samo balonom i brodicom.

Zlatna plaža

Zlatna plaža zaista i izgleda zlatno. Pijesak i kamen svijetle su žućkaste boje zlata i tu boju još više naglašavaju zrake sunca.

Nakon pola sata kupanja ponovo na brodicu koja žurno klizi prema Krku i iza sebe ostavlja modru dušu mora raspjevanim valovima.