Kategorije
Moje priče NEKE DRUGE PRIČE

Pokvarenjak gradonačelnik

Jednoga dana dok je sjedio na svom prostranom balkonu i promatrao kako prolazi život, gradonačelnik je, duboko zadubljen u svoje misli, razmišljao kako je u gradu sve postalo dosadno, kako svako živi svoj život i kako su svi potrebni zahvati u gradu napravljeni. 

Pomislio je kako je njegova funkcija postala sada bespotrebna jer ga više nitko ne treba. Međutim, to nije smjelo biti tako, on je morao podsjetiti ljude tko je šef i da o njemu ovise pa je tako smislio lukav plan. Uz to se sjetio kako sebe okoristiti. Morao je stvoriti problem pa predložiti rješenje.

Sljedećeg dana sazvao je izvanredovnu presicu za novinara na kojoj je saopćio da gradu prijeti velika opasnost, iako opasnosti zapravo bilo nije.

Novinari su se uskomešali pa ga zabrinuto upitali: “Kakva opasnost?”.

Gradonačelnik im je brzo odgovorio: “Miris otpada se širi gradom i nosi opasne viruse koje mogu ozbiljno ugroziti zdravlje svih građana!”.

“Što ćemo sada?”, užasnuli su se svi.

“Ne bojte se, spasit ću vas od nevolja”, odgovori gradonačelnik, a u sebi pomisli kako su naivni i kako će ga veličati kad ih ‘spasi’.

“Kako ćete to učiniti?”, upitali su ga zabrinuto.

“Kontaktirat ću ministre i EU fondove, da nam odobre financijsku injekciju koji će tu sitnu gamad uništiti i nas sačuvati”, grmovito i odrješito je rekao gradonačelnik, “Ne brinite se za ništa, JA ću Vam donijeti mir i spokoj, JA neću dozvoliti da izgubite zdravlje!”.

No ono što novinari i građani nisu znali je da je gradonačelnik već istu pričao prodao ministrima i EU fondovima, i da su novci za ‘spasonosni lijek’ već stigli na račun gradskog proračuna, ali i da su već ‘netragom nestali’.

Zavlada muk, a onda jedan čovjek iz mase poviče: “Ja sam za!”, a zatim ostatak građana u glas uzviknu: “Pristajemo, samo nas spasi, da nas napast ne dohvati!”.

Savršeno, pomisli gradonačelnik, smiješeći se sebi u bradu. Opet sam se uspio prikazati kao spasitelj grada, kojeg ni nije trebalo spasiti, a još sam i podebljao novčanik.

Poanta: Ne vjerujte svemu što drugi govore, pogotovo političarima, a ako jedan u masi uzvikne idemo, ne srljajte kao guska u maglu, stanite i razmislite prije nego zakoračite!