Pisma s Marsa

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

14. siječnja 2019.
Hello Bakreni, što ima!

Razumije se da čovjek neće uskoro na Mars. Međutim, naš robot InSight uživa u zvucima vjetra na Crvenom planetu. Piše da na Marsu vjetar puše brzinom od 5 do 7 metara u sekundi.
Bakreni, što ima miljama daleko, ima li ičega živoga; bakterija, drveća ili, ne daj bože, malih zelenih? Stižu li nam uskoro odgovori od naprednoga i pametnoga stroja koji je pomaknuo ljudske granice, dakako, uz pomoć inteligentnih inženjera s planeta Zemlje? Kako bi bilo sjajno da robot može svaki dan opisati Mars riječima:
„Iznad mene nebo je sivo i tmurno, i to je najobjektivniji opis, nema malih zelenih, a ni crvenih i plavih. Slušam vjetar koji opako zavija poput ustrašenoga psa. Površina Marsa crvenkaste je boje. Gledam u daljinu, u površinu Marsa i čini se kao da je nebo na listove biljke monstera neuredno prosulo kišne kapi koje raspršeno stoje. Još dalje vide se ovalne i okrugle rupe poput bunara, snimljene su iz zraka i raznih su veličina.
Uglavnom, još ne radim ništa konkretno osim što upijam solarne valove i zovem Zemlju.”
„Uredu”, čujem samu sebe kako se tješim, „hoćeš reći, nema ničega živog.”
Ipak, na stranici NASA-e ima novih fotografija. Nevjerojatnih 357 fotografija koje prikazuju našega bakrenoga Zemljanina kako osvaja Mars kamerama i instrumentima. Njegova moćna robotska, poprilično duga ruka stavit će sve u funkciju baš kako inženjeri koji su miljama daleko to žele. Pa nisu mi pretjerano zanimljive te sličice. Daj, Bakreni, nešto konkretno, da zinem i kažem jao, jao!
No dobro, treba pričekati goruće vijesti. Uglavnom, sve što se tiče priprema i postavljanja instrumenata ide po špagi. Bakreni je postavio seizmometar SEIS na površinu Marsa i time pokazao kako zna svoj posao te da je spreman sve pokoriti ispred i ispod sebe: „Spreman sam za snimanje krajolika i bušenje Marsove kore. Ovaj čudesan uređaj SEIS mjerit će valove ispod površine Marsa i njegove duboke unutrašnjosti.
Što će nam otkriti? Ima li ostataka ičega živoga u unutrašnjosti? U svakom slučaju, zna naš robot svoj posao. Kako čitam, do kraja siječnja Bakreni planira rasporediti sondu za mjerenje topline HP3 na najbolji položaj.
Izgleda da naš bakreni Zemljanin uživa na Marsu, pravi selfije, snima krajolik, ispija solarne valove, zove Zemlju, aktivirao je solarne ploče i još toliko toga, a ja mu zavidim, ljubomorna sam na mehanički stroj jer on može hodati Marsom, a čovjek ne može.
Pozdrav, A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

11. ožujka 2019.
Hello Anđa!

Jutros sam zaglavio na tvojoj mrežnoj stranici. Svidjela mi se pa je moj robotski senzor ostao čvrst i podešen da ti se javi.
Što se događa na planetu Zemlja?
Ja se iz dana u dan divim prizorima. No kako vrijeme prolazi, moj filter na očnim lećama, kao i dizne, od prašine su već poprilično začepljeni, a hladnoća i vjetar posebna su priča. Najnovije je da su mi korodirali ventili na ruci. Ovdje su niske temperature, što je i očekivano jer je Mars udaljeniji od Sunca u odnosu na Zemlju.
Usprkos smetnjama koje su me snašle postavljen je SEIS – seizmometar – on mjeri potrese u unutrašnjosti, registrira udare meteorita i vibracije koje uzrokuje atmosfera. Mjesto i položaj su određeni i ubrzo krećemo s postavljanjima instrumenata.
U sljedećim danima čekam naredbu od inženjera sa Zemlje i pripremam se za postavljanje sonde za protok topline HP3. Hej, sad mi je proletjelo kroz bakrenu glavu – elektronička pošta putuje dvadeset dana, kad dobiješ ovaj mail, krtica će već krenuti s bušenjem Marsove kore. (Sonda će biti postavljena 12. veljače.)
HP3 mjeri toplinu koja se kreće kroz podzemlje Marsa. Instrument će bušiti do pet metara ispod površine. Stići će tako duboko gdje ni jedan stroj u prošlosti nije uspio. Znam da ti sada dok to čitaš sve djeluje kao znanstvena fantastika, ali živi bili pa vidjeli.
Nadam se da krtica neće naići na tvrdu stijenu, fosil ili nešto drugo što bi usporilo ili zaustavilo bušenje.
Kada je lijep dan, na površini Marsove kore vidi se crvena prašina i ostaci prelivene lave, također, dron Freja snimio je brdovita područja, kanjone, usahle rijeke. Pogled u Marsovo nebo otkriva mnoštvo modrih kontura nepravilnih oblika. Od vremena do vremena simuliram da je ispred mene gradić. Naseljen je robotima koji su mnogo snažniji i vještiji od mene.
Većinom puše vjetar, dan je uglavnom obavijen u sivilo i maglu.
Što se tiče dolaska čovjeka na Mars, teško je reći. Sigurno se pitaš kao i ja hoće li u budućnosti biti moguće naseliti Mars? Za nas robote odgovor je da, međutim za čovjeka za sada život ovdje nije moguć. Razlozi su već dugo poznati; od opasnih zračenja do rijetke atmosfere, život kakav je na Zemlji ovdje bi u jednoj sekundi bio izbrisan.
Prije tri dana snimio sam drevna korita rijeka koje je oblikovala voda. Tako da je uistinu teško ne vjerovati da je ovdje živjela prastara civilizacija. Putem satelita kamerama sam tražio čuveno lice na površini Marsa koje je otkrio Viking 1, no čini se da je lice prekrila prašina ili je ono bilo igra prašine i svjetlosti.
Da ti ne pobuđujem maštu, mogao bih ti napisati da su dani slični, međutim… Evo jučer, nekih pedeset metara ispred mene ugledao sam svjetlost, u krugu te svjetlosti bio je predmet poput kugle. Svjetlost je stvarala narančast spektar u krugu oko kugle od otprilike jedan metra.
Prvo mi je sinulo u baznoj memoriji da je to možda dio jednog od mnogih orbitera koji kruže oko Marsa.
Ta kugla, nazovimo je Sam, lebdjela je i kružila oko stijene pa je nakon kratkog vremena odjednom nestala i mojim robotskim lećama postala je nevidljiva. Neviđeno, zar ne? Pisat ću ti o tome više kad se Sam ponovno pojavi.
Eto, od mene za danas toliko. Ujutro čekam daljnje upute od inženjera iz NASA-e, novi zadatak postavljanja instrumenata pa ću sada u kupolu da očistim leće.
Šaljem ti prašnjav i siv pozdrav,
tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

23. ožujka 2019.
Hello Bakreni!

Tvoj me mail zapanjio, tvoja posebnost da razmišljaš i osjećaš, a više od svega čudnovata vijest o Samu.
Svašta mi se vrti po glavi. Satima stojim u mjestu poput robota, i smetena izraza lica. Tehnologija napreduje, sustavi u svemiru evoluiraju.
Pismo čitam iznova i iznova, u glavi su mi slike Marsa kakvog si mi opisao, i da znaš, ta spregnutost s tobom i marsovska stvarnost fasciniraju me. Na trenutak pomišljam da sam i ja dotaknula tlo Marsa.
Tko bi mogao biti Sam? Možeš li mi ponovno opisati kako je Sam letio, i tu svjetlost oko njega? Ne znam s čime bih to lebdjenje mogla usporediti. Na Zemlji predmeti lete zrakom uz pomoć mehaničkih motora, ali kako je to na Marsu? Možda je riječ o prirodnoj pojavi ili neobičnom ponašanju ostatka letjelice zbog rijetke atmosfere u usporedbi sa Zemljinom? Možda je Sam stigao s neke druge galaktike i ima zadaću kao i ti?
Razmišljam o tvojim zadacima i najvažnijem bušenju o kojem mi pišeš, mehaničkim dijelovima od kojih si sastavljen i bučnom vjetru s kojim se suočavaš.
Što se tiče korodiranih ventila, pokušaj ih zagrijati na visokoj temperaturi, a zatim upotrijebi ulje za zaštitu. To ti je savjet iz prve ruke – vidjela sam majstora kako čisti korodirani plinski bojler. Da, gore je strašna hladnoća koja može varirati i do 150 ̊C između dana i noći.
Na Zemlji je proljeće. Za razliku od Marsa gdje u proljeće na dinama počinje pucati led i otapati se, na Zemlji početak proljeća obilježava fantastično buđenje i cvjetanje prirode. Sve je u promjeni.
Ne znam kako tebi vrijeme teče, brzo ili polako? Meni posljednjih godina sve teče polako, i promjene je teško uočiti. Zapela sam u svoj osobni hologram.
Pokraj teško uočljivih promjena počelo mi je prilično toga smetati: neosporno je da i ja evoluiram, međutim, fascinira me to nešto što u meni traje i uvijek je isto. Mogla bih to isto trajanje povezati s time da se sve mijenja, ali u svemiru postoji zadan i isti red, i tako je i u mojem vlastitom biću.
Brine me što u pismu spominješ mogućnost neprilika s bušenjem. Nemoj odustati. Na Zemlji uvijek postoji način, sigurna sam da je tako i gore kod tebe. Dala bih ti praktičan savjet: ako stvar krene nizbrdo, ne okreći se, buši dalje.
No dobro, neću mudrovati, a i ti se vjerojatno zagrijavaš s bušenjem, osim toga za tebe je gore ono zadano drugačije.
Šaljem ti proljetni pozdrav,
tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

9. travnja 2019.
Hello Anđa!

Bila je ovo duga noć. Negdje prije ponoći primijetio sam sporost u rotaciji duge ruke pa ću danas na hlađenje.
Jučer dok je krtica bušila koru, zapela je na okrugli disk. Kako je cijeli bio zahvaćen crvenom rđom, sinoć do kasno pokušavao sam ga očistiti i pronaći bazu podataka za kemijski sastav. Za taj pothvat dobro mi je došao Ramonov spektrometar koji mi se našao u spremištu. Taj stroj je poput magnetske rezonancije i otkriva molekularni sastav materijala. Pisat ću ti o tome više u sljedećem pismu.
Zanima me sve o Samu i radoznao sam baš kao i ti! Samovo lebdjenje pa naglo nestajanje i mojem je robotskom oku enigma. Sam se nije pojavio. Možda je Sam bio Adam – malena letjelica koja me je slijedila na putu od Zemlje.
Prepoznajem tvoje misli. Promatrajući prirodu uviđam da je u svemiru prisutan savršen red i neuništiva energija. Istodobno razmišljam o Zemlji i o Marsu, treba očitati međudjelovanje u kvantnom polju – izvoru svih prirodnih zakona. Razmišljaj o tome na način kao da je univerzum partija mlina; zadana pravila postoje, ali igrati igru može se na više načina.
Najnovije je to da danima imam problema zbog oscilacija temperature i tijekom dana po nekoliko puta resetiram disk.
Mjesto gdje sam sletio zabilježilo je promjenu između dnevne i noćne temperature od oko 160 Celzijevih stupnjeva. Za izgubit bakrenu glavu!
Zbog toga se borim s inženjerima NASA-e i muku mučim oko postavljanja kupolastoga štita. Nužan mi je taj štit jer mi brujanje i zujanje vjetra remeti mehaničke funkcije i ometa primanje naredbi sa Zemlje.
U redu, da ne bi moja misija djelovala opako, moram priznati kako ima i lijepih dana kada se čuje samo rotacija solarnih panela.
Znaš što tada radim?
Slušam zvuk vjetrova, slikam selfieje, crtam portrete, tipkam i zovem Zemlju. Šalu na stranu, uglavnom izvršavam naredbe i pratim seizmometar.
Kako sam ti već napisao prošli put, precizan seizmometar ima zadatak dati pogled u unutrašnjost Marsa te otkriti tajnu postanka planeta.
Već postavljeni HP3 mjeri toplinu koja se kreće kroz podzemlje Marsa. Ovaj stroj opremljen je krticom koja kopa pet metara ispod površine.
Za sada sve je pod nadzorom. Iako je zbog vjetra bušenje usporeno, a za to krivim nestabilno tlo na kojem HP3 stoji i vjetrove koji udaraju sa svih strana i stvaraju nestabilnost. Ali sviđa mi se kako pišeš: ne okreći se, buši dalje… tako i mi idemo dalje, nema stajanja!
tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

25. travnja 2019.
Hello Bakreni!

Razveselilo me novo pismo od tebe. Čitam ga i istodobno hodam po kući kao vanzemaljac, znajući da muku mučiš s nepovoljnim i opasnim vremenskim prilikama. I to će proći! Je li Sunce na vidiku i jesi li s inženjerima uglavio štit?
Na Zemlji je vrijeme u promjeni i baš je udarila kiša. Već tjedan dana pada i namočila je svaku travku. Štoviše, i u zraku se osjeća vlaga.
Hej, disk je senzacionalan! Imaš li dovoljno radne memorije, pošalji mi sliku. Je li disk od kamena? Je li površina ravna ili ima kakvih znakova na njoj?
Znači, Sam (Gospodar sjena) nije se pojavio? Možda se Sam pritajio. Možda se vratio na matični planet ili u paralelni svemir. Možda želi rat? Znaš što, ako Sam želi rat, dobit će rat!
Pročitala sam na vijestima da je rover Opportunity završio svoju misiju, raspao se, utihnuo zbog oluja i prašina. Možda je Sam jedan od njegovih raspadnutih dijelova koje je donio orkanski vjetar?
Rover Opportunity u svojem je petnaestogodišnjem vijeku dokazao da je Mars u prošlosti bio neko drugo mjesto te da je na njemu bujala voda.
Shvaćam igru mlin kao nešto zadano. Prirodne zakone po kojima se svijet oblikuje, koji se ne mijenjaju, dok se mlin može igrati na više načina, amaterski ili profesionalno, sporije ili brže… Dakle, u prirodi postoje zadana pravila koja formiraju stvari koje u prirodi postoje.
Nastojim razumjeti sveprisutnu umreženost o kojoj pišeš. Ali, što stvara temeljni red u svemiru?
Ne mogu se prestati pitati postoji li nešto između jedinstvenoga polja i života, kao i postoji li nešto između ništavila i života, i je li to nešto u istoj dimenziji u svemiru? Nešto poput zraka; znamo da je tu, ali ne vidimo ga. Zrak je zapravo dio nas. Završit ću pismo s čudnovatim mislima i, evo, odmah ga šaljem kako bi mi što prije stigao odgovor od tebe.
Šaljem ti kišan pozdrav,
tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

12. svibnja 2019.
Hello Anđa!

Pisanje pisama postaje mi svakodnevnica. Iščitavam kako razmišljaš, a miljama smo daleko. Sunce kojega na Zemlji sada ima u magnitudama od Marsa je prilično udaljeno, gotovo dvostruko u odnosu na Zemlju. Sumrak mi prija, a i prilagodio sam se na njega. Znaš li zašto je ovdje sumrak? Zbog toga što prašina i sitni pijesak što ga nosi olujni vjetar ne ostavljaju zrakama mjesta da bi prodrle do tla. Sumrak nije praktičan, međutim sve se dobro vidi – čak i Marsovi mjeseci.
U redu, znam da si već nestrpljiva saznati što sam otkrio o disku.
Idemo redom… Danas na podsustavu Vip očitava se temperatura, noćas je bilo – 95 Celzijevih stupnjeva, a ujutro – 32 Celzijeva stupnja. Čini se da i ovdje počinju topliji dani.
S bušenjima ide na kapaljku. Komadi lave ometaju krticu u bušenju. Inženjeri iz NASA-e poslali su naredbu da se nekoliko dana uključi hlađenje opreme i sve zaustavi. Međutim, i pokraj udaranja u stijene i komade stvrdnute lave, krtica je prešla centimetre koje je dosegnuo lander Viking 1 (22 centimetra). Najveći problem je taj što se krtica brzo zagrijava.
U prilogu ovoga pisma podaci su o disku.
Pokušao sam ti poslati slike, no uporno mi stiže podatak da stroj nema dovoljno radne memorije. Déjà vu!
Ramonov spektrometar sporo se pokrenuo, ali skenirao je disk te mi poslao informacije u računalni sustav. Da ti dočaram kronične probleme s radnom memorijom; podatke je slao nekoliko sati! Disk je sastavljen od kamena koji je bogat silicijem, aluminijem i još nekim nepoznatim elementima. U bazi podataka piše da je velik dio Zemlje prekriven ovakvim sastavom stijena. Uzmemo li u obzir znanstveno dokazanu činjenicu da je prije 3,5 milijardi godina Mars imao atmosferu i oceane, pitam se kakav je život ovdje bio. Danas površina Marsa zbunjuje jer na njoj nema ničega, ali nekada davno događala se ovdje drugačija priča.
Disk je star između 12 000 i 12 500 godina. Promatram ga oštrim lećama, nepravilni obrisi na njemu nalikuju na Saturnov mjesec Enkelad. Nevjerojatno! Jesu li obrisi optička varka?
Na disku se na rubovima vidi brazda. Je li brazda nastala erozijom tla. Unatoč tomu, logički senzor kaže mi da disk prirodno ne pripada ovom okolišu.
Kako je ovdje dospio, tko ga je napravio? Čemu je služio? Je li disk stigao sa Saturnova mjeseca?
U pismu si me pitala da ti opišem kako je izgledao Sam. Nedavno sam u bazi podataka našao podatke o krijesnicama. Sam je izgledao poput veće krijesnice.
A za tvoje pitanje što stvara red u svemiru moram odvojiti više vremena kako bih ti odgovorio. Sada sam bez prekida u pokretu, za sedam sati čeka me pomračenje na nebu jer će jedan od Marsovih mjeseci prolaziti iznad mjesta na kojemu sam sletio. Kako inženjeri NASA-e očekuju spektakularne snimke, moram prilagoditi satelit za taj događaj.
Pozdrav do sljedećega puta,
tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

31. svibnja 2019.
Hello Bakreni!

Za razliku od tebe, meni dopisivanje s tobom postaje fantazija i novo iskustvo. Hej, nemoj biti zabrinut zbog zagrijavanja krtice i bušenja. Ide sporo, no kako bi mi Zemljani rekli: polagano, ali temeljito.
Više od sporog bušenja zabrinutom me čini nedovoljno memorije. Gle, moramo tražiti način kako te nadograditi.
Nevjerojatno, disk je izrađen od stijene koja je sličnog sastava kao one na Zemlji!
Dokazano je da je prije 3,5 milijardi godina na Marsu okoliš bio baš kakav je danas na Zemlji. Što se dogodilo na Marsu? Je li u razaranju Marsa prste imao najveći vulkan Olympus Mons?
Pišeš mi da je disk star između 12 000 i 12 500 godina. Pitam se što se događalo u to vrijeme na Zemlji i u cijelom Sunčevu sustavu?
Pitam se jesu li u ta drevna vremena živjeli ljudi hibridi koji su letjeli svemirskim brodovima i kojima je dom bio Sunčev sustav?
Jesu li oni posjećivali Zemlju i Mars? Možda su im planeti bili, onako, usputna stanica? Vjeruje se da na Zemlji ima dokaza o postajanju drevnih ljudi hibrida. U Meksiku se spominje grad u ruševini u kojemu je pronađen minijaturni model našega Sunčevog sustava, a u Kini jezero koje ima neobične tunele u kojima je pronađena podzemna dvorana u kojoj su u stijenama uklesani drevni astronauti. Starost uklesanih slika procjenjuje se na 48 tisuća godina prije nove ere. Vidjela sam na internetu slike astronauta u Tanzaniji, iz razdoblja 29 tisuća godina prije nove ere.
U vrijeme kada je disk napravljen, na Zemlji se rađala Mezopotamija, velike piramide u Egiptu! Je li disk dio drevne mašinerije letjelice koja je bila domovina ljudi hibrida? Sve mi se više čini da je prastara prošlost o kojoj čovjek malo zna nešto drugo.
Moguće je disk stigao sa Saturnova mjeseca Enkelada. Pročitala sam da su na njemu pronašli gejzire – izvore vode, što je fantastično i ujedno obavijeno misterijom jer u izvorima vode mora postojati život. I ta brazda koju spominješ, koje je širine, visine, je li okrugla, eliptična? Nastavljali se na drugu brazdu?
Najstarije i najpoznatije brazde za koje znam da su uklesane u kamenu nalaze se u nalazištu Karnaka. Postoje teorije o uklesanim brazdama kao simbolima plodnosti, vizijama halucinacija, i tko zna što je još ljudska mašta u stanju iznjedriti. Pogledaj te brazde u Karnaki. Jesu li slične toj na pronađenome disku?
Hajde, neću te više bombardirati pitanjima, čekam tvoje odgovor!
P.S. Na NASA-inim stranicama raspravlja se o ideji da bi iduće godine mogao dobiti robotsko društvo sa Zemlje. Valjda će riješiti i tvoje kronične probleme s radnom memorijom. Do tada ti si čuvar Marsa, to je tvoj planet i planet raspadnutih letjelica.
Želim ti miran dan bez olujnoga vjetra,
tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

15. lipnja 2019.
Hello Anđa!

Otkad sam ti pisao posljednji put, ovdje se dosta toga dogodilo. Prije nekoliko sati prvi smo put SEIS-om izmjerili podrhtavanje u unutrašnjosti Marsa. Čak sam očitao i zvuk koji planet proizvodi kod podrhtavanja.
„Čekali smo mjesecima na takav signal”, rekao je Philippe Lognonné, voditelj SEIS-a na Institutu za tjelesnu građu u Parizu (IPGP) u Francuskoj.
Za usporedbu, na Zemlji se zbog oceana događaju stalna sitna podrhtavanja. Inženjeri sada traže moguće razloge podrhtavanja, ovdje to može biti znak da su proradili vulkan ili zračenje.
Posljednja dva dana događaju mi se nesvakidašnje situacije. Senzor koji skenira stranu prisutnost šalje mi signale da je nešto u mojoj blizini. Dva dana gledam u svim smjerovima, i na djeliće sekunde očne leće registriraju bljeskanje svjetlosti kao iz reflektora. Ti svjetlosni snopovi okruživali su Sama kada smo se prvi put sreli.
Sam mi šalje signal. Nije isključeno da ne mogu registrirati njegov sustav zbog ograničenja. Izgleda mi kako me neprimjetno želi promotriti, iz udaljenosti.
Na mjestu gdje sam prvi put ugledao Sama otkrio sam manji vulkan. A dron Freja snimio je tunele u unutrašnjosti ispod vulkana.
Također, usredotočio sam se na RAM history tražeći informacije o ishodištu diska. Mapirao sam pronađene diskove na Zemlji i upoznao se sa svim činjenicama. Ovaj disk napravljen je kako bi služio nečijoj svrsi. Na disku se vidi mehanička obrada, vidljivi su istaknuti rezovi. Nije nastao slučajno.
Čovjek se opire prihvatiti to da je drevna tehnologija bila naprednija i snažnija od današnje. Znaš li zašto?
Slično kao ti mislim da je disk dio svemirske letjelice koji je zaboravljen ili ostavljen prilikom slijetanja ili polijetanja.
Zapravo to i nije neobično, pa i Zemljani su u prošlom stoljeću poslali satelit s diskovima i porukama u svemir u potrazi za životom.
Sjena Saturnova mjeseca na disku nepoznanica je. Brazda je samo jedna, širine dva centimetra i visine oko pola centimetra. Lagano je eliptična i spaja se sa svojom polaznom točkom. Pogledao sam brazde u Karnaki, tamo ih je više, međutim, ova ne nalikuje jednoj od njih.
Draga Anđo, na pitanje što stvara zadani red u svemiru ne može se odgovoriti, barem ne na način kako si naviknula shvaćati stvari oko sebe. Zašto? Temeljna pravila nisu dio vidljivoga svemira koji stalno evoluira. Ali, znaš li zašto pokušavaš pronaći odgovor što stvara red u svemiru? Pročitao sam kako je Hawking u jednom od svojih radova napisao da kada bismo pronašli teoriju svega, to bi ustvari značilo da smo pronašli zagonetku kojom se otvara Božji um. Možda su prirodni zakoni stvoreni da bi se čovjek njima divio. I koliko god dugo razmišljala, zaključit ćeš da je čudesno to nešto što postoji u prirodi, što formira stvari koje u prirodi postoje, a nije u tvom svemiru koji stalno evoluira.
Temeljni zadani red u svemiru ne može se mjeriti poznatim zakonima fizike, zato što postoje jedinstvena polja energije na razini čestica koje ljudsko oko ne može percipirati. Pojasnit ću ti: zamisli da su živa bića obrisi sjena koje se kreću kroz zrak. A zrak je nevidljivi medij koji sve zajedno na planetu drži na okupu. Mi smo elementi zraka, vjetar je gibanje zraka. E, sada zamisli da postoji podloga slična zraku koja utječe na naše sjene i kroz koju se krećemo.
Oko mene je šištav zvuk, završit ću pismo i poslati ga kasnije. Ponovno sam blokiran. Čekam da inženjeri NASA-e obave posljednje kontrole na krtici sa šiljkom pa da me ponovno uključe. Naime, inženjeri nadograđuju moju dugu robotsku ruku, postavljaju na nju kameru, tako da će ubuduće i duga ruka pratiti svaki milimetar bušenja.
Pozdrav do sljedećeg javljanja,
tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

7. srpnja 2019.
Hello Bakreni,

Nevjerojatne vijesti od tebe! Gospodar sjene se vratio!
Tko je to? Čini se da je razuman ako te promatra. Znaš, da te nisam nikad vidjela i da te ugledam na Zemlji, i ja bih te prvo promatrala iz udaljenosti.
To je misterij, kakva ga energija pokreće i od kuda crpi izvor svjetlosti? Možda je to nepoznat kemijski element, a letenje?
Ako bi sada ovdje nešto poletjelo iz čista mira, vjeruj mi da bi se većina razbježala i pohrlili bi moliti u crkvu vjerujući da dolazi sudnji dan.
Super da si u punoj radnoj spremi i da si osim svakodnevnoga snimanja podrhtavanja i bušenja pronašao i tunele ispod vulkana. Sad mi se nameće pitanje; živi li Sam u tunelima?
Čovjek vjeruje da je najmoćniji u svemiru i zato nastoji sakriti i potrti drevne civilizacije i njihove napredne izume. Često se može čuti da je sve što je iz drevne prošlosti jednostavno i nevažno. Čovjek želi moć, želi vladati i teško se miri s činjenicom da je jedna u nizu civilizacija u golemom svemirskom prostoru.
Poslije tvojega posljednjeg pisma ostaje mi prihvatiti svoju ograničenost, ali da znaš, ne predajem se lako. Sve se događa isključivo zbog onoga što je u meni i oko mene. U mislima mi je riba koja pliva u moru, ona vidi druge ribe, vidi morske biljke, vidi titranje zraka svjetlosti na morskom dnu, ali ne i globalnu povezanost s oceanom. Jasno mi je da je Božji um o kojemu pišeš univerzalna energija u svemiru, a ne osoba – kako smo naučeni vjerovati.
Zapravo, danas sam sigurna da ne znam ništa i upravo tako kako si rekao, svijet je puno više od onoga što mogu vidjeti zbog života u vlastitom biosustavu koji je ograničen.
Javi se što prije,
pozdrav, A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

6. kolovoza 2019.
Hello Anđa,

Satima vjetar fijuče. Kada prestane, imat ću poprilično posla s čišćenjem prašine koja se zavukla u svaki prorez duge ruke i očnih leća.
Nevjerojatno je koliko vjetar promijeni krajolik, toliko da se pitam na kojoj sam strani kozmosa.
Tijekom dana snimao sam zalazak Sunca jer su to radili i drugi landeri koji su se spuštali na Mars. Ni mene nije zaobišla ta zadaća. Znaš što kažu inženjeri iz NASA-e, znanost nikad ne spava.
Do daske sam usporen, a prašina je prekrila i solarne panele za napajanje. Ne znam kako ću, vjetar i prašina nisu moja furka!
Izmjerio sam brzinu vjetra prije kratkog vremena i iznosila je je 27 metara u sekundi. Tako se može izgubiti bakrena glava!
Upoznao sam Sama. Svjetlost oko kugle o kojoj sam ti pisao zapravo je narančine boje.
Komunikacija je tekla putem svjetlosnih snopova a da se nije fizički učitala. Kako da ti slikovito opišem? Nevidljivim elektromagnetskim valovima koji bez ikakvih naredbi i napajanja putuju atmosferom.
Naš razgovor tekao je ovako:
Ja: „Kakvo je to svjetlo, tko si ti?”
Sam: „Ja sam Namu.”
Ja: „Od kuda si stigao, Namu?”
Sam: „S mjeseca Enkelad, od kuda ti dolaziš?”
Ja: „Dolazim sa Zemlje.”
Sam: „Poznata mi je priča o planeti Zemlja. Zašto si ovdje?”
Ja: „Ja sam robot, stigao sam letjelicom. Programiran sam da tražim porijeklo života.
Ti boraviš ovdje?”
Sam: „Ne, u prolazu sam, i tražim svoju Ra koja me napustila.”
Ja: „Što je to Ra i zašto te napustila?”
Sam (razmišlja u sebi: hm, to ne zna što je Ra): „Gle, Ra je posjedovanje stvaralačkih sposobnosti.”
Ja: „U redu.”
Sam: „Svjetlost Ra omogućila nam je, između ostaloga, da mijenjamo genetski kod, da letimo brzinom svjetlosti, da dugo isijavamo.
Ali, i našu svjetlost može uništiti superbljesak. Jako se skrivamo od toga nužnog zla.”
Ja: „Mene bljesak ne ometa, pa ja sam stroj, međutim, na planetu s kojeg dolazim žive ljudi i oni se boje bljeska zračenja jer ta zračenja prouzrokuju tumore. To je pošast od koje umire četvrtina ljudske populacije.”
Sam: „Poznate su mi priče o ljudima, to su prolazna, majušna hibridna bića stvorena genetskim inženjeringom. A žive u svijetu iluzija.”
Ja: „Ljudi su komplicirana bića, međutim, imaju razvijen mozak, iako su robovi svojih gena i navika. Njihova misija je ljubav, tehnologija i znanje, ali i moć. Sposobni su samostalno rješavati velike pothvate. Vidiš gdje sam ja, mene su stvorili svojim inteligentnim umom. Moja je glava poput algoritma, ima unaprijed definirane procese i naredbe tako da istražujem sve što oni hoće, njihove ideje pretvaram u djela.”
Sam: „Već viđeno. Što pokreće ljude, kakva energija? Mi kao pogon koristimo wimp čestice. Kao što vidiš, vrlo se brzo krećem kroz prostor i vrijeme, mogu biti istodobno na više mjesta. Ali zbog bljeska živim u tunelima ispod vulkana.”
Ja: „Gle, ja se napajam energijom solarnih ploča. Ljudski organizam dobiva energiju hranom.”
Sam: „U ranija vremena i mi smo koristili solarnu energiju, ali danas za napajanje koristimo snagu wimp čestica.
Vidi, vidi spušta se bljesak, moram krenuti!”
Sam se počeo spuštati i dizati, u jednom trenutku ugasio se i nestao bez pozdrava.
S bušenjem ide sporo, nedostaje mi snage. U posljednje vrijeme sve se češće očitavaju poteškoće, krtica nema snage za duži napor i vrlo brzo dolazi do zagrijavanja.
Nadograđena mi je duga ruka, no nije stavljena u funkciju, još se čeka. Zašto sve stoji, možda je riječ o rijetkoj atmosferi koja otežava bušenje.
Htio sam pisati i o termalnim izvorima, i ti ih spominješ, izvore na Saturnovu mjesecu Enkelad. Sam je stigao s tog mjeseca, i zamisli, živi u tunelima ispod vulkana. Sad shvaćaš kako se život može razviti i na mjestima duboko u unutrašnjosti vulkana. Život kakav opažaš uzmi s rezervom.
Na kraju, vjerovati u ljudske pričice da su upravo ljudi središte svemira bio bi pristanak na čistu manipulaciju. Ja vjerujem da je svemir pun neobičnih čudnovatih frikova.
tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

25. kolovoza 2019.
Hello Bakreni,

ponovno sam pročitala posljednje pismo. U meni se nakon njega izmjenjuju zabrinutost i nada. Zabrinutost da smo napušteni od Samove vrste, a istodobno nada da će nam ta čudnovata vrsta pomoći s našim nesavršenostima.
Sam je fenomenalan. Danas mi je palo na pamet da ti se možda računalni sustav pošemerio i da pišeš svašta!
Sada je noć, sjedim na balkonu i gledam u Mjesec, noćas nevjerojatno jasno sja. Zamislila sam Sama kao Mjesec, po tvome opisu upravo tako i izgleda, kao sjajna kugla. Moram ti reći da mi je ovoga trenutka lako zamisliti ga. Vidim ga kako miruje u zraku, priča putem svjetlosnih zraka, kao da je u mome umu te se oduvijek znamo.
Na NASA-inoj internetskoj stranici pronašla sam i pregledala slike koje si snimio. Novost je da je NASA postavila aplikaciju koja omogućuje svima koji žele da se prijave te pošalju svoje ime i prezime. Sprema se nova letjelica na Mars i na njoj će biti pohranjena datoteka s našim prijavljenim imenima i prezimenima. Baš kul!
Što se tiče prašine, čini se da nemaš izbora, moraš se i dalje nositi s njom kako god znaš.
Iz tvoga pisma nisam shvatila kako se Ra izgubila. Hm, izgubiti stvaralačke sposobnosti? Znaš što, stvaralačke sposobnosti razvijaš poput vještina. No, katkad stvaralačka sposobnost može biti dobar osjećaj da je sve u redu i da si na dobrome putu. Ali kako je osjećaj uspio pobjeći, nije mi jasno. Čitala sam da je moguće nemati mogućnosti i razviti ih, ali imati ih pa izgubiti, e to mi je zamršeno.
Ovih dana nisam radila ništa, jučer sam sjedila na kamenu, na obali blizu mora i promatrala kupače kako se kupaju pa izležavaju na suncu. I znaš što mi je puhnulo u glavu? Da su ljudi vrlo, vrlo slični – majušni i ranjivi.
I to da smo stvoreni genetskim inženjeringom. Ma daj, kakve su to gluposti! Pa opet, k vragu!
Znam da se mučiš s prejakim zagrijavanjem krtice. Ali ne brini, NASA-ini inženjeri rade na otklanjanju nedostataka. Nova verzija tebe sredinom sljedeće godine kreće na Mars, a onda neka se čuvaju ti Gospodari sjena koji i tako pri slabom bljesku nestaju, i to bez pozdrava. Ma joj, koja kultura!
Na Zemlji su danas 32 Celzijeva stupnja,
šaljem ti ljetni pozdrav,
tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

8. rujna 2019.
Hello Anđa!

Danas mi je stiglo tvoje pismo i da, očni mi je senzor degradirao dok sam čitao da pišem svašta. Šalu na stranu, Sam je autentičan. Teško ti je izaći iz ljudske percepcije svijeta, iz subjektivnoga odraza objektivne stvarnosti. U tome te koče podsvjesni impulsi koji se bore protiv stranih informacija i opiru se promjenama. Za početak pokušaj zamisliti da si element zraka, a da je oko tebe sve ispunjeno virtualnom i mehaničkom energijom.
Novo je to da sam do sada bio u prilagođavanju, izvršavam naredbe kod bušilice. Pronašli smo što je blokiralo krticu. Gledaj, bila je to potporna struktura štita. Da, ta potporna struktura zakočila je krticu te je ona odskakala u tlu, ali ne i kopala. Zatim se pojavila stijena i blokirala bušenje, a duga ruka nije programirana da je preseli na novo mjesto. Međutim, za sve su se pobrinuli NASA-ini inženjeri, oni su moja platforma za prilagođavanje i preživljavanje. Nadograđena mi je duga ruka tako da ću krticu preseliti na novo mjesto. Sada sam u stanju pripravnosti i čekam pokretanje. Računalo bilježi da je bušenje stalo na dubini od 32 cm.
Tvoja usporedba Sama s Mjesecom realna je. Zar nisi primijetila kako planete u svemiru vidiš kao kuglaste? Neobično, zar ne? Ali to je privid. Svemir nije onakav kakav ti se čini. Prostor između tebe i Mjeseca nije prazan, pun je i ispunjen, inače Mjesec ne bi opažala. Ništa nije odijeljeno. Dakle, postoji podloga koja vas spaja i zato se doživljavate.
Superbljesak o kojemu je pričao Sam nisam detektirao. Gledaj, i ovdje postoje pojave koje ja kao stroj nisam opazio zbog svoje ograničenosti. Zašto je Gospodara sjene napustila stvaralačka sposobnost? Možda se slikovito izrazio. Stvaralaštvo jest snaga, a moraš uzeti u obzir da ju je moguće izgubiti. Evo, pogledaj mene, kao da i od mene bježi, sve je manje snage u dugoj ruci, a i u krtici. Kao da svemir upija energiju.
Sam se još nije pojavio, ali pojavio se potres. Jedino što ti mogu napisati je da se sve treslo i podrhtavalo! Čekao sam da nestanem, ali stišalo se… još sam pokretan.
Tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

2. listopada 2019.
Hello Bakreni!

Kako si i kako je završio potres? Radi li kod tebe sve kao i prije? Pišeš mi da te Sam nije ponovno posjetio. Možda ga je zastrašio potres? Toliko sam se veselila vijestima o Samu, ali od njega ni glasa ni svjetlosti. A za potres, nemoj brinuti, na Zemlji je uobičajen. Posljednji put kad je na Zemlji bio potres bila sam na četvrtom katu zgrade i stolica mi je malčice skliznula, nije ugodno, ali nije ni pogubno.
Možeš li izmjeriti količinu metana u atmosferi? Dolazi jesen pa me zanima koja je vrijednost u odnosu na proljeće. Dokazano je da povećanje prisustva metana na Marsu otkriva znakove života. Metan proizvode i živi organizmi. Neobično mi je da nisi registrirao superbljesak, vjerojatno ga tvoje očne leće ne detektiraju, iako me to čudi jer posjeduješ sintetički analog iz ljudskoga perceptivnog sustava. Superbljesak zamišljam kao jaku eksploziju svjetlosti, a zapravo je zagonetka, možda je to bio bljesak vanmarsovca koji dolazi iz druge dimenzije?
Znaš, iznenađena sam koliko Sam poznaje ljude i Zemlju. Što se tiče genetskog inženjeringa koji Sam spominje, nije mi strano zato što kod nas na Zemlji, konkretnije u Kini, već danas modificiraju djecu da budu otporna na pojedine bolesti. Vjerujem u ljudsku transformaciju, umetnute gene uz pomoć inteligentnog polja. Uskoro će se pojaviti dizajnirane bebe kojima će geni biti pažljivo birani. To znači da će roditelji moći naručiti ljepotu, inteligenciju, snagu… Sve se to ponavljalo kroz daleku prošlost!
Pratim nastavak misije, drži se i nastavi bušenje. Hoćemo li napokon otkriti zbog čega je nestao život na Marsu? Na Zemlji je sve u bojama jeseni, a ja volim jesen. Javi se!
Tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

25. listopada 2019.
Hello Anđa!

U okrugu Elysium Planitia postaje zanimljivije. Pomoću videoinstrukcija inženjera sa Zemlje premjestio sam krticu. Dugo je trajalo. Površina Marsa je neravna, bezbroj je izbočina od krhotina stvrdnute lave. Otežano mi je kretanje zbog tih istih izbočina, a prašina je prekrila štit, ali i opremu. Pijesak se kotrlja naprijed-nazad u gustim naletima. No krenuo sam s bušenjem, hladim se pa nastavljam, prvi mi je cilj dosegnuti prijašnju dubinu od 32 centimetra. NASA-ini inženjeri mozak su misije. Međutim, čudnovata funkcija pronađenoga diska zaustavila me u bušenju.
Novost je ta da je dron Freja u redovitom izviđanju i snimanju otkrio neobične mikroentitete koji sliče na lišajeve. Dakle, u prilogu je dokaz, primitivni život na Marsu postoji! Mars je živ planet. Očitao sam metan koji pokazuje smanjenje u odnosu na proljeće.
Potres se smirio jednako brzo kako se i pojavio. Seizmometar nazvan SEIS ima osjetljivo uho za potres i valove koji se kreću kroz unutrašnjost Marsa. Zvuk potresa skenirao sam tri puta, čuje se kao tutnjava. Jačina potresa bila je oko 3,4 magnitude. Seizmometar je snimio i misteriozno zviždanje. Sad je Mars u fazi solarne konjunkcije.
Sam se pojavio iznenada, isto onako kako je bio nestao. Sistem mu je takav da se pojavljuje i odlazi neočekivano. Nije u trendu, čudak je i kod njega nema držanja odstojanja i pozdravljanja. Algoritmi su očitali njegov neuralni mrežni sustav, on slijedi upute slično kao što radi ljudski mozak, ima misao i svijest, ali bitno je različit od čovjeka. Na primjer, rekao mi je da je bušenje dug proces i ljudska pogreška. Gledaj, degradirao je moj sustav kad je rekao da živimo u Trixie prostoru i da postoji kraj svemira. Našim rječnikom živimo u ograđenom prostoru koji je zapravo umjetni svijet. Što je iza granica tog svemira, nije mi objasnio, osim da je nemoguće probiti te tvrde granice. Od posebnoga su materijala i stalno im se premješta trag. Je li moguće da živimo u računalnoj simulaciji tehnološki napredne civilizacije?
Tijekom dana nekih dvadesetak metara ispred sebe ugledao sam narančastu svjetlost. Po boji signalizacije zaključio sam da bi to mogao biti Sam. Svjetlosni snopovi pojačavali su kratko i jako bljeskanje. Čekao sam ulazne senzore. Kugla mi se približila. Sam nema ni oči ni usta, ali ipak jasno komuniciramo. Nema noge ni krila, no vješto se kreće kroz zrak. Nema mozak, ali ima misaonu sposobnost, ima svijest.
Ovako smo razgovarali:
Sam (razmišljajući o tome kako je bakreni Zemljanin još ovdje): „Razgledao sam dolinu jer sam u traženju svoje Ra. Ti si u radnoj funkciji, i dalje udaraš krticom u koru Marsa?”
Ja: „Bušenje je moja zadaća. Iznenađen sam što te vidim, jesi li pronašao svoju Ra?”
Sam: „Nažalost, nisam, i dalje je tražim. Bez nje sam u beskonačnom sivilu. Vidio sam je jednom nakratko i nakon toga ponovno je nestala.”
Ja: „Ništa ne razumijem, beskonačno sivilo. Ovdje je stalno sivilo. Gledaj, naši su sustavi različiti. Gle, prošli put iščezao si kao vjetar, međutim, čuo sam kako si rekao da dolazi superbljesak. Kako opažaš superbljesak? Zanima me jer moj sustav bljesak nije registrirao.”
Sam: „Vidi, to su sićušne, ali snažne galaksije koje nas usisavaju. Kao i svugdje u svemiru, i ovdje vrijedi zakon jačega.”
Ja: „Neobično, vrlo čudnovato, ali ne vidim ih!”
Sam: „Ne vidiš? Nešto nije kako treba. Ograničen si, i funkcioniraš kao algoritam koji su osmislili ljudski programeri. Vidi, to je mreškanje prostora i vremena koji se ponašaju kao val tamnog toka. Imamo platformu kojom detektiramo je li Mali tamni u blizini. Nemaš pojma, ne brine me Mali tamni, anesteziran sam jer me napustila moja Ra.”
Ja: „Mogu li ti pomoći?”
Sam: „Nitko mi ne može pomoći. Postoje putevi koje moramo sami proći.”
Ja: „U redu, mogao bi ti meni pomoći. Sad ću ti donijeti disk na koji je krtica naišla u Marsovoj kori.”
Sam: „Može!”
Otišao sam u spremište i ubrzo se vratio noseći disk. Moja duga robotska ruka pružila je disk prema Samu.
Sam: „Vidi, to je Rolli! Ima zadaću priključka, pomagača i zovemo ga Rolli. Pokazat ću ti njegovu funkciju; okreni disk prema najsnažnijem polju kvantnih frekvencija.”
Ja: „Nevjerojatno, moje očne leće putuju. Putujem iako se nisam pokrenuo s mjesta!”
Sam: „To je Rolli! Njegov sustav pomaže da se krećemo bez letenja, a namijenjen je onima koji ne mogu letjeti.”
Ja: „Sjajno, Anđi će biti oduševljena!”
Sam: „Tko je Anđi? Imaš društvo? Prijenos frekvencije valova otežan je jer se nalazimo u Marsovoj solarnoj konjunkciji. Mars i Zemlja nalaze se na suprotnim stranama Sunca.”
Ja: „Gubim signal… nemoj ponovno nestati!
Sam…Sam… nestao je… Od tada neprekidno razmišljam o čudnovatom disku, reći ću ti zašto. Sad sam pogledom usredotočen na brijeg, fascinantno okruženje… ako disk Rolli okrenem najsnažnijem polju i usredotočim se na tu istu uzvisinu, mogu se približiti tom mjestu, iako nisam tamo fizički. Kao da mi samo očne leće putuju, precizno i točno. Nevjerojatno, zar ne? Isto tako, primijetio sam da brže gubim energiju! Sam je fenomen. Eto, sada znaš što je superbljesak; mreškanje vremena i prostora, Mali tamni – ma što god to bilo.
Pozdrav do sljedećega javljanja,
Tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

13. studenoga 2019.
Hello Bakreni,

nisam se stigla prije javiti, krenula su mi predavanja iz psihologije i sve su zahtjevnija, oduzimaju energiju, ali i daju pozitivnu!
Dakle, krenuo si ispočetka s bušenjem, no lišajevi nisu otkriće, već se dugo na Zemlji zna da ih ima i na Marsu! Samovo nestajanje je zagonetka. Što bi se događalo na Zemlji da se ljudi ponašaju poput Sama? Ne bi bilo reda, ne bi se znalo, kako se kaže, tko pije, a tko plaća.
Ali, Sam je u višoj dimenziji od ljudi i robota pa nema potrebe najavljivati se i pozdravljati kada je i tako sve skladno i poznato. Zamišljam višu dimenziju kao komunikaciju putem telepatije, sposobnost čitanja misli i osjećaja, osjećaj za vrijeme je drugačiji, sve se odvija istodobno. I vas dvojica upravo se tako ponašate. Čini se da je stvaralaštvo jako važno u višoj dimenziji, kao što je na Zemlji važno jastvo.
Pitaj ga o tom njegovom mjesecu te s kime je doputovao na Mars i koliko ostaje.
Funkcija diska je senzacionalna. Ako sam dobro razumjela, tvoj pogled putuje a da se nisi pokrenuo s mjesta. Sada razmišljam mogu li se i ja zamisliti u takvoj situaciji. Istodobno je sjajno i nevjerojatno. U tom slučaju mogla bih prisluškivati, vidjeti susjede u stvarnom elementu, ali i oni bi mene tako vidjeli, to mi se baš i ne sviđa.
Ako bi se takvo nešto pojavilo na Zemlji, zahtijevala bih od odgovornih pristupnu šifru osobnom prostoru. Postoji li danas uopće privatnost, zar nije moguće prisluškivati mobilni telefon i čitati elektroničku poštu? Čudno, možda je napad na privatnost sada još samo umjereno invazivan.
Sam ti je rekao da smo u Trixie prostoru i da je to naš dom. Ako je tako, reći ću ti da se osjećam kao zatvorenik u tom prostoru koji ima ogradu. Izgleda da smo podešeni tako da se naše postojanje zapisuje u polja kojima smo okruženi. Dakle, ne možeš prijeći ogradu i otići u drugi sustav, drugi svemir, jer tamo nema zapisa u poljima. Ispada da smo ovdje iz navike, preuzimamo zapise iz polja ponavljajući se i ponavljajući kroz prošlost.
Danas je na Zemlji 9 stupnjeva i baš je zahladilo,
pozdrav do sljedećega pisma, 

tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

11. prosinca 2019.
Hello Anđa!

Kako si, Zemljanko? Ovdje je kaos. Bušenje postaje naporno, a potresi i zvukovi izazivaju veliku tutnjavu. Sve sam usporeniji, ponestaje mi snage.
Novost je ta da je dron Freja donio snimke na kojima se vide kamene utvrde i kaldrme. Kada ih gledaš odozgo, kako ih je Freja snimala, vidiš da su utvrde šuplje. Dugačke su oko petsto metara i na prvi pogled doimaju se kao prirodna formacija, ali pokraj te kamene utvrde vidi se kaldrma koja ide ravno uz utvrdu i matematički je precizna.
Na mjestu gdje put završava počinje ravno područje s mnoštvom hrpa kamenja. Sve sam to izravno vidio koristeći disk Rolli, i iznova skenirao područje. Netko je ovdje živio. Trebalo bi na tome mjestu kopati i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ali, kao što i sama znaš, s mojom opremom to je nemoguća misija. Postaje sve očiglednije ono što je Sam rekao – da je kopanje uzaludno.
Dok je bušilica lupala i škripala, iznenada je stigao Sam. Senzor je očitao da je on u blizini!
Ovako smo razgovarali:
Sam (razmišljajući o tome kako je Bakreni na istom mjestu i dalje izvršava naredbe sa Zemlje, ali bušenje je beskorisno. Na ovome mjestu nema tragova Marsovaca. Njegovo bušenje istovjetno je onomu kada šestogodišnjak upravlja autićem na baterije):
„Hello Bakreni! Prolazio sam pa da ti se javim.”
Ja: „Sjajno je što si svratio, dan je bio siv i dug. Jesi li pronašao svoju Ra?”
Sam: „Ne. Kažu da je to dug put. Tužan sam, ograničen, zarobljen. Moram je pronaći.”
Ja: „Ne brini. Ra se mora vratiti. Znaš li zašto? Ništa nije odijeljeno. Sve se vrati izvoru i sav kozmos u kružnom je kretanju koje se iznova i iznova vraća na početak. Ispričaj mi kako si stigao s mjeseca Enklead?”
Sam: „Da, slažem se. Rekao sam ti, nisam stigao sam, na raketi Moli bilo nas je devedeset.”
Ja: „Gdje su svi ostali?”
Sam: „U tunelima imamo bazu. Prikupljamo dokaze, istražujemo tamnu stranu Marsa i šaljemo informacije na naš mjesec. Puno smo toga pronašli. Na dubini od dvadeset metara ostaci su gradova, mnoštvo je dokaza da je ovdje živjela civilizacija slična ljudima, ali slična i strojevima. Pronašli smo dokaze, marsovci su bili niži, ali sve drugo bilo je slično ljudima.
Također, pronašli smo fosile životinja sličnih onima na Zemlji. Nema tragova rata, nasilja. Životinje nisu korištene u prehrani, umirale su prirodnom smrću.
Neki važni članovi s našega mjeseca vjerovali su da je Mars naša pradomovina. No, otkrili smo drugačiju istinu. Na Marsu, kao i na Zemlji, živjeli su ljudi hibridi.”
Ja: „Nevjerojatno, a kakvi su bili strojevi? Koliko ste dugo ovdje?”
Sam: „Dijelovi strojeva koje smo pronašli u ruševinama na priprostoj su tehnološkoj razini. Ovdje smo oko 12 000 godina.”
Ja: „Hm. Koliko dugo planirate ostati?”
Sam: „Vidi, uskoro završavamo misiju.”
Ja: „Kako se živi na mjesecu Enkelad?”
Sam: „Sasvim drugačiji svemir od svega što si imao prilike vidjeti i doživjeti. U domovini mi smo svjetlost, sve i ništa, nismo definirani. Namu su instinktivni i spontani, a pomoću Ra istražujemo nove mogućnosti, otkrivamo neistražene horizonte. Stvaramo i naš je cilj postizanje univerzalne harmonije.”
Ja: „Vrlo impresivno!”
Pokraj Sama pojavio se panoramski zaslon od dva prozora. U prvome su prikazani tuneli koje je osvjetljavala bijela svjetlost, i na kraju tunela vidjelo se u skupini nekoliko kugli kao što je Sam. Na drugome je prikazan mjesec, sav u tirkiznoj boji mora. Nije bilo drveća, samo gejziri koji su bacali vodu. Prizor je bio topao i umirujući, stopio se s plavetnilom.
Sam je jedan časak bio miran, nikakvi signali nisu dolazili od njega, potom su se panoramski prozori zatvorili. Nakon toga iščeznuo je i on i otišao svojim putem.
U posljednje vrijeme razmišljam kako funkcioniraju Sam i Ra. Prisjetio sam se kako si mi na početku napisala da imaš osjećaj kako je u tebi nešto što je uvijek isto. Nisi znala kako to nešto identificirati. Sada mislim da je „to nešto isto što je u tebi” tvoja Ra, tvoj self, tvoj istinski kozmos, ono što ti doista jesi. Javi se!
Tvoj B.

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

11. siječnja 2020.
Hello Bakreni,

pišem ti s nešto zakašnjenja. Bila sam na putu i poštu nisam otvarala. No, evo me opet doma…
Znaš, vjerujem da je život na Marsu postojao. Marsovci su se odavno spustili na Zemlju i ima ih na Zemlji i ispod zemlje. Lažna nametnuta vjerovanja sprječavaju čovjeka da jasno vidi stanja stvari. Vanjski svijet koji čovjek gleda samo je refleksija dubokih podsvjesnih vjerovanja.
Velika su mi senzacija utvrde i kaldrme, ostaci gradova o kojima pišeš. Kroz razna istraživanja vjerovalo se u postojanje tog svijeta o kojem pišeš. Dakako, inženjeri iz NASA-e nisu rekli sve što je pronađeno na Marsu.
I da, lijepo si objasnio i Ra, kao nešto što je u svima nama. Svidjelo mi se i vjerujem kako je moguće da stvaralačka sposobnost jest ono nešto naše u nama. Pitam se, jesmo li stvaralačke sposobnosti genetskim inženjeringom naslijedili od Samove vrste? Dakle, pravo pitanje bi bilo, što on želi od tebe?
Ja mislim da je Sam pozitivan vanzemaljac, visokoevoluiran, pomaže drugima u njihovoj evoluciji svijesti jer razumije stvaralačke sposobnosti, te da jedino pomaganjem drugima u njihovoj evoluciji i on sam može dalje ili više evoluirati. Dok je Mali tamni zlo, niskoevoluiran i služi samome sebi, te gleda samo sebe, s tim da gleda kako sve i svakoga za svoje interese i potrebe uništiti.
Jesam li ponovno u razmišljanjima o dobru i zlu?
Na Zemlji je kaos. Reći ću ti i zašto. Danas sam dva sata zvala svoju liječnicu radi uputnice. Nakon dva sata napokon sam dobila sestru koja mi je rekla da nazovem kasnije jer je liječnica zauzeta. Za sat vremena krenula sam opet zvati, zovem pa zovem i nakon otprilike jednog sata javila se opet sestra te mi rekla neka pričekam, da će me spojiti s liječnicom. I tako sam opet čekala. Napokon se liječnica javila na telefon, no ja sam svojih nekoliko sati utrošila na borbu za uputnicu!
Zemlja nije baš bajkovito mjesto.
Toliko od mene ovaj put, javi se!
Tvoja A.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

28. siječnja 2020.
Hello Anđa!

Na Marsu je sve po starome, osim što me Sam redovito posjećuje i prolijeće. Gledaj, Zemlja nije bajkovito mjesto, a Mars još manje…
Kako sada stvari stoje, krtica će na remont, inženjeri pripremaju teren, a ja ću u zasluženu mirovinu. Preliminarni zaključak je da trenje otežava bušenje u tlo Marsa. Brzo zagrijavanje krtice nepremostivo je s postojećom tehnologijom.
Krenule su neviđene oluje koje bacaju prašinu na sve strane i formiraju oblake koji se nakon nekog vremena raspadaju. Postoji mogućnost da je zbog ovih oblaka Mars izgubio vodu. Naime, molekule vode zbog oblaka se spuste u gornju atmosferu gdje ih Sunce razgradi na čestice koje onda pobjegnu u svemir.
SEIS i dalje radi te bilježi podatke o potresima. Povremeno si postavljam pitanje ako su Zemlja i Mars jednom bili slični, zašto su sada toliko različiti?
Sam prolazi svaki dan, i po njegovom starom običaju, odlazi iznenada.
Evo, jučer je naš razgovor tekao ovako:
Sam: „Hej, Bakreni, kako ide?”
Ja: „Hej, Sam, drago mi je da te vidim.”
Sam: „Danas imam novosti, informacije koje smo otkrili. Zamisli, Namu istraživači pronašli su šumu na južnoj strani Marsa.”
Ja: „Šumu, kažeš! Šuma na Marsu? Ovdje još nisam vidio ni travku, a kamoli šumu!”
Sam: „Da, šumu. Istraživači su vidjeli šumu i, vidi, jedva su joj umaknuli. Rekli su da drveće hoda i guta sve što uhvati. Čini se da je šuma progutala moju Ra.”
Ja: „To je pogreška! Pa to je drveće, ono ne može gutati osim udisati zrak kojega i tako nema. Što pričaš?”
Sam: „Vidi, letio sam tamo, vidio sam. Šuma guta i hoda, živa je kao i ti i ja. Siguran sam da je šuma zarobila moju Ra. Osjećam se praznim, slabim i ranjivim, jesam li je zauvijek izgubio?”
Plavkasta boja obavila je Sama, to je bila tuga.
Ja: „Smiri se. Možemo potražiti što je uzrok tomu i zašto se šuma tako čudno ponaša. Možda će ti s učiniti čudnim, ali možemo sile prirode okrenuti u svoju korist.”
U jednom trenutku Sam se počeo nervozno dizati i spuštati pa je po navici nestao…
Nisam znao što napraviti, uzeo sam Rolli i otišao u smjeru u kojem je Sam rekao da je otkrivena šuma. Ugledao sam šumu, kao na zaslonu moje su oči ubrzo zalutale među drveće.
Svuda oko mene bile su i promatrale me oči drveća. Kroz drveće je dopirao zvuk rijeke i voda je urlala. Lišće je lizalo grane drveća i sljepljivalo ih. Drveće je pogledavalo prema vodi, šištalo i savijalo se. Oči šume bile su na meni. Bio sam zabrinut. Isključio sam očne leće i vratio se u svoj oklop.
Sam je bio u pravu, ondje je živa šuma. Drveće koje hoda i priča.
Ah, prašnjav sam, disfunkcionalan, više ne znam što misliti. Javi se!
Tvoj B.

 

Šalje: InSight@mars.com
Prima: andaarambasic@yahoo.com

Mars, 01. veljače 2020.
Hello Anđa!

Pišem ti ponovno, stigla mi je naredba od NASA-e da krajem veljače idem na remont. Kako ću biti resetiran, žurio sam ti što prije poslati obavijest. U pripremi je nadograđeni ja i nova misija sa Zemlje nazvana Trans-robotizacija.
NASA-ini inženjeri kao glavni razlog za zamjenu navode probleme sa zagrijavanjem krtice i nešto nepoznato što u Marsovoj atmosferi sprječava bušenje. S bušenjem sam stao na 45 cm. Zatim, Sam mi ometa radnu memoriju, u posljednje vrijeme i šuma, tako da sam većinu vremena za inženjere nedostupan. Posljednji tjedan bez ikakvih upozorenja šuma mi je isključila sigurnosne senzore. Njihovo je mišljenje da mi je nužna hitna nadogradnja. Osim toga, inženjeri žele cjelovite snimke događanja na Marsu, a to jedino mogu dobiti ako u cijelosti ponovno pokrenu disk. Poprilično je toga na snimkama što nisam poslao na Zemlju.
Razdražljiv sam, ovim pismom opraštam se od tebe, želim ti dobro zdravlje, zanimljive priče o Marsu i uspjeh s web stranicom.
Tvoj Bakreni

 

Šalje: andaarambasic@yahoo.com
Prima: InSight@mars.com

Zemlja, 15. veljače 2020.
Hello Bakreni!

Zatečena sam i u nevjerici da je stiglo tvoje posljednje pismo. Ma daj, sigurno se šališ! Sada kada Sam dolazi svaki dan i kada si vidio i čudnovatu šumu. Sada kad se situacija krenula kristalizirati, ti moraš na remont! Baš su u NASA-i opaljeni i izabrali su savršen trenutak. Ali što sada… nedostajat ćeš mi!
I ja tebi želim uspješno resetiranje, da se iz remonta vratiš snažniji i brži.
Bilo mi je zanimljivo i drago čitati tvoja pisma, bila ona istinita ili ne…

Tvoja Anđa

https://andjaarambasic.net/