Press "Enter" to skip to content

Pariz, sjaj i bijeda europske metropole

Pariz je na prvi pogled veličanstven – ako imate podeblji novčanik – međutim, ako putujete s ograničenim budžetom, tada imate priliku vidjeti i bijedu prljavih ulica i grad izgubljenih doseljenika i boema.
Često se može vidjeti beskućnike kako leže u vrećama za spavanje na cesti, kao da je to sasvim u redu!
S jedne strane u oko upada ljepota i istančanost arhitekture, a s druge strane siromašni doseljenici, novi robovi koji čiste ulice i ugostiteljske objekte, sve ono sto Parižanin nikada ne bi radio… Pariške ulice zaista su prljave, ili sam ja možda u pogrešnom kvartu, međutim arhitektura ove francuske prijestolnice  izaziva divljenje.

Dvorac Versailles

 

Hostel u kojemu sam dvije noći prespavala zove se Jacobs Inn Hostel i treba ga zaobići u širokom luku. Od toga da nemate sapun za ruke pa na dalje…Dva su dana u Parizu premalo, ima toliko toga što valja vidjeti. U šetnji gradom lako je primijetiti predivne srednjovjekovne ulične lampe i palaču pokraj rijeke Seine. Masivni mostovi kao sto je Pont Neuf ne zaboravljaju se. Ovo je najstariji most preko rijeke Seine.

Pont Neuf – početak gradnje 1578.

Prvo sam posjetila gotičku katedralu Notre Dame, simbol kršćanstva u Parizu. Katedrala je izgrađena u 12. stoljeću. Razgledati se moglo samo izvana jer je katedrala u obnovi nakon požara. Sigurnost je na visokoj razini, policija na konjima neprekidno obilazi crkvu. Obišla sam je i to je također bilo novo iskustvo. Ispod neba stoji lijepa, dostojanstvena i moćna.

Katedrala Notre-Dame de Paris

Ovdje se čuva najpoznatija relikvija, trnovita kruna koju je Krist nosio tijekom križnoga puta. Ovdje se nalaze i dijelovi Kristova križa te sveti čavli.
Kruna je 1239. godine prodana kralju Francuske, sv. Luju IX. Prodao ju je Balduin II., vladar Latinskoga carstva s prijestolnicom u Carigradu.

Crkava u Parizu ima prilično, a meni se dopala gotička rimokatolička crkva Saint-Leu-Saint-Gilles de Paris. Gradnja crkve pčela je 1235. godine, a crkva je prepuna vitraža.

Saint-Leu-Saint-Gilles

Arhitektura je zapanjujuće lijepa. Skulptura ima na svakoj drugoj zgradi, a ima i poslijepodnevne gužve od koje vam se zavrti u glavi. Jučer sam upala u gužvu dok sam čekala autobus za hostel. Čekala sam bus ispred hotela Hilton. Propustila sam dva autobusa jer su bili puni kao kutije šibica, onda sam sebi sama rekla da ću u treći ući kako god znam i umijem. I ušla sam, u treći bus. To mi je bilo najduže putovanje gradskim autobusom. Francuskinja za volanom nije htjela voziti jer se zbog prepunoga autobusa nisu mogla zatvoriti vrata. Ugasila je motor i stajala točno 17 minuta.

U gradu sam zalutala kod Saint Denis kapije. Veličanstvena i visoka vrata sa skulpturama ratnika i konja izrađena je 1672. godine.

Saint Denis kapija

U blizini katedrale Notre Dame nalazi se i toranj svetog Jakova. Toranj je ostatak nekadašnje crkve iz 16. stoljeća.

Toranj svetog Jakova

 

Drugi dan otišla sam u muzej Louvre. Ulaznica se putem interneta može kupiti za dvadesetak eura.

Muzej Louvre

U dvorištu muzeja 1980. godine podignuta je staklena piramida američkoga arhitekta kineskoga porijekla Ieoha Minga Peija. Ovo je jedan od najposjećenijih muzeja na svijetu. Nalazi se u središtu Pariza, na obali rijeke Seine. Nekada je ovo zdanje bilo kraljevski dvorac.

U Louvreu sam istraživala; prvo sam otišla posjetiti Mona Lisu. Slika Mona Lise remek-djelo je renesansnoga majstora Leonarda da Vincija.

Mona Lisa

Zatim sam vidjela Michaelangelovu skulpturu Umirući rob iz 1515. godine. Nakon toga razgledala sam dio gdje je egipatska povijest, ipak je Europa dijete Egipta.

Gledati Mona Lisu poseban je doživljaj, tajanstveni osmijeh kojim zrači i njezin pogled učinili su ovu ženu najpoznatijom i najposjećenijom na svijetu. Zanimljivo je da ako je promatrate iz različitih kutova gledanja, tako se mijenja i njezin osmijeh. Priča kaže da je slika visjela u odajama francuskoga cara Napoleona te da nije mogao odvojiti pogled od nje, diveći se njezinoj ljepoti. Slika je stigla u Louvre 1815. godine te je gomila muškaraca dolazila gledati sliku, donosili su cvijeće i pisali ljubavna pisma. Danas Mona Lisa ima elektroničku adresu, pa tko voli pisati ljubavna pisma… Neki su si čak i oduzeli život, jedan se obožavatelj ispred slike ubio vatrenim oružjem. 

U dijelu u kojem se nalazi egipatska umjetnost dugo sam se zadržala jer su mi bili zanimljivi egipatski crteži kojima su Egipćani slali jasne poruke. Međutim, ti crteži odnose na vladara i dobrostojeću elitu, kako je živio mali čovjek teško ću doznati. Posebno mi je misteriozan bio brončani kip boga Horusa te kip žene pobjednice na brodu, Nike od Samotrake. Velika krila raširena su na ženskome tijelu bez glave i ruku te predstavljaju pobjedu božice iz Samotrake. Kip je pronađen na otoku Samotrake.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Egipćani su prepoznatljivi po tipično ravnoj crnoj kosi, a nosili su ukrase oko vrata. Jedna vrsta ptice, možda sokol, dominira na slikama. Jesu li je prinosili kao žrtvu, jesu li je jeli, je li ona bila glasnik? Čini se sve po malo. Zanimljivo je da neki Egipćani nose maske, poput egipatskoga boga Horusa koji nosi maske sokola, ali i lava i drugih životinja. Zašto su skrivali lica, htjeli su biti likovi iz mračnih priča? 

Brončani kip boga Horusa – Horus je u podignutim rukama držao posudu s obrednom vodom, ova posuda sada nedostaje.

Žene su prikazane kako nose keramičke posude na glavi. Tu su na slikama i nezaobilazni konji i konjske kočije. Kuće Egipćana bile su bez prozora. Neke su žene ispred muškarca bile u klečećem položaju. Zanimljivo je da na slikama stoji nešto duguljasto, stvar nalik na nargile, možda su se Egipćani omamljivali travama prije nego što su kretali na drugi svijet.
Kada bi egipatski vladari odnosno faraoni umirali, znali bi nerijetko sa sobom povesti sve svoje sluge, svoje životinje, brdo hrane. Egipćani su štovali orlove i zmije. Jedna slika prikazuje kako više muškaraca poteže konop ili nešto slično, možda su vukli kamen, dakle solidarnost je bila na djelu. Istaknute maske na glavama Egipćana jesu sa zmijama, s dva roga, sa sokolom. Na jednoj slici žena u rukama drži okrugle posude koje na vrhu imaju otvor i pruža ih muškarcu koji na glavi nosi masku opasne životinje s rogovima.

Sarkofazi donose posebno maštovite priče, na jednom su nacrtani Egipćani s maskama, a tu je i životinja slična mački, ali velika kao ris. Ruke su na sarkofagu prekrižene baš onako kako ih i mi mrtvima prekrižimo. Čovjek bi mogao ove slike pretočiti u riječi i napisati knjige.

Posljednji dan, prije nego što sam krenula za London, otišla sam posjetiti Eiffelov toranj. Ako dođete u Pariz, nezaobilazno je da vidite ovu građevinu. Mutna rijeka Seina teče pokraj tornja. Sitna kiša baš me rastužila, no doživljaj ispred tornja izbrisao je tugu, kišu i sivilo. Toranj je najviša građevina u Parizu, visoka oko 300 metara, danas ima 1665 stuba i na vrh se stiže dizalom. Djeluje moćno i neobično.

Eiffelov toranj

 

 

 

 

 

Konstrukcija mu je od metala, a izrađen je 1887. godine, ima oblik vitke piramide. Toranj je dobio ime po inženjeru Gustavu Eiffeleu. Gradnja je trajala oko dvije godine. Vidjeti ovo zdanje po prvi put u stvarnosti, ponovo sam ponavljala u sebi, fantastično je, visoko i moćno…

 

Autobus za London kreće za dva sata… Žurim prema stanici, zahvalna što sam imala priliku doživjeti Pariz, grad na Seini koji mi je bezbroj puta svojim fotografijama oteo čeznutljiv uzdah.

https://andjaarambasic.net/