Kategorije
NEKE DRUGE PRIČE Neke treće priče

Otac, moj najbolji poticaj

Najnevaljaliji dječak u razredu uspio je ući u nogometnu momčad škole. Na svakoj utakmici njegov je otac bio u publici te ga bodrio. Dječak je iz godine u godinu predano trenirao te je na kraju osnovne škole primljen u mlađi nogometni tim svoga grada.

I dalje je njegov otac uvijek bio u publici, bilo sunce ili kiša, uvijek je tamo stajao i bodrio dječaka. Nevjerojatno kolikom je pozitivnom energijom zračio!

Ostali dječaci u timu postali su ljubomorni na dječaka zato što je njegov otac uvijek bio u publici. Dječak je nastavio napredovati te je nakon tri godine ušao u reprezentativni tim. Otac je i dalje bio u publici, promatrao svaku utakmicu te potaknuo cijeli tim da igra srčano. Postao je glavni u publici.

Dječak je napornim treninzima uspio dosegnuti status zvijezde svoga tima. Jednog dana rekao je treneru da mu je otac upravo umro. Svejedno je želio odigrati sutrašnju utakmicu. Nakon što je utakmica uspješno završila, trener ga je upitao: „Kako to da si igrao bolje nego ikada?”

Dječak mu je u suzama odgovorio: „Htio sam pokazati svome ocu kako mogu dobro igrati.” Trener ga je zagrlio te mu rekao: „Siguran sam da je otac vidio tvoju igru.” Dječak mu je na to odgovorio: „Vjerojatno niste znali da je moj otac bio slijep.”