Press "Enter" to skip to content

Novi dvori u Zaprešiću

Dvorac Novi dvori zaprešićki kroz prošlost je promijenio više vlasnika, dok ga 1851. nije kupio grof Josip Jelačić te je ostao u njegovu vlasništvu sve do 1934. godine.

Ban Jelačić rođen je 16. listopada 1801. godine u tvrđavi u Srijemu gdje mu je boravio otac koji je bio general. Roditelji su mu bili Franjo barun Jelačić, rođen u Petrinji, koji je imao čin podmaršala, i Ana barunica Jelačić, rođena Portner. Školovao se u plemićkoj akademiji u Beču. Svoju vojničku karijeru započeo je 1819. godine. 1830. godine imenovan je podkapetanom kod Ogulina.

Nedugo zatim razbuktale su se jezične borbe između Hrvata i Mađara. Iako je časnicima bilo zabranjeno zadirati u politiku, on se silno trudio i bunio protiv mađarizacije jezika. Čovjek – ban, domoljub – koji je stavio sebe i svoju vojnu karijeru na pladanj samo kako bi obranio ono što Hrvatska jest. Jednom riječju probudio je duh Hrvatske. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje ga 1848. u Beču hrvatskim banom. Redale su se bitke za obranu hrvatskoga naroda. Kralj Franjo Josip 1854. godine odlikovao ga je grofovskim plemstvom. Umro je u Zagrebu 20. svibnja 1859.

 

 

Dvor u kojemu je živio ban lijepa je građevina, okružena zelenim hrastovim stablima i livadama, kapelicom i gospodarskim zgradama. Danas vanjski dijelovi dvora izgledaju kao novogradnja, unutrašnjost je zatvorena za posjetitelje, no kroz podrumske prozore vidjela sam svodove pa se može reći da ima dijelova koji su nepromijenjeni. Krovni je vijenac s naglašenim istakama. Vidi se da je krov saniran prije dvadesetak godina.

 

 

Oko prozorskih okvira vidi se dekorativna plastika. Isto su tako naglašene atike iznad ulaza u zgradu.

 

Ban Josip Jelačić volio je dvorac i dao je preurediti njegovu unutrašnjost, ali i zeleni prostor oko dvorca.

 

Vođen idejom da baš ovdje u ovom miru i zelenilu bude pokopan, daje 1855. godine sagraditi kapelicu sv. Josipa.

 

 

Kapelica je u neogotičkom stilu i unutrašnjost joj je istkana gotičkim rebrima. Na pročelju kapele stup je pilastar. Jedan je prozor na prednjem zidu s visokom rozetom i dva su sa strane gotska šiljasta. Na pročelju kapele istaknuti su gotički elementi učvršćivanja zgrade.

 

 

U ovoj kapelici Josip Jelačić sahranio je svoju devetomjesečnu kćer koja je umrla od kolere, a kasnije je tu sahranjen i sam.
Preuređena je nekadašnja gospodarska zgrada, koja je danas dvorana, i ima zanimljive prozore-otvore koji su isprepleteni geometrijskim oblicima.

 

 

Danas kip bana Josipa Jelačića, obasjan jesenskim suncem, s mačem i na konju krasi glavni zagrebački trg. Kojim riječima objasniti odnos prema prošlosti, nebrigu i barbarstvo? Jer ne tako davno, prije četrdesetak godina, točnije 1978. zapisano je svjedočanstvo umirovljenika iz Zagreba koji je posjetio kapelicu i u njoj pronašao oskvrnjen grob, razbacane kosti i poderanu odoru pokojnika. Vrata kapelice bila su razvaljena i opljačkana. Kosti hrvatskoga bana bile su razbacane po kapelici. Strašno je što ljudski um može učiniti, i nastaviti živjeti ne bojeći se svoje zle duše, kojoj ni kosti mrtvaca nisu svetinja.