Neispričana priča o misteriju života

/
/
img

Kada sam odlučila početi pisati blog, poznanici su mi rekli da trebam pisati o ljepoti i modi. Kažu da to prolazi! Šminkanje, eh, da se podsjetim…

Prošlo je mnogo godina otkako mi je jednom prilikom sestra rekla da barem olovkom povučem crtu uz rub kapka. Tako sam ja crtala crtu i ne znajući kako će ta crna crta još više smanjiti moje i ovako sitne oči. Jednom sam hrabro otišla u centar za uljepšavanje te pustila stručnim rukama da me našminkaju i savjetuju mi koja boja sjenila odgovara boji mojih očiju, kakav puder i kakvo rumenilo mi najbolje odgovaraju. Tako ulijepljena puderom, rumenilom i maskarom došla sam kući, očistila lice i zaključila kako šminka jednostavno nije za mene. Toliko i o šminkanju.

Teme koje mene zanimaju jesu sam život i misterij njegova razvoja i postanka. Neispričana priča o postanku života i smrti čovjeka ljudska je priča, naša priča. I mi tu priču još istražujemo, no morat ćemo je jednom konačno i završiti. Jednom ćemo morati spoznati tajnu početka i kraja života. Kakav će biti početak te priče, ne zna se. Kakav god bio, on će postojati, a čovjek će znati.

Teorije o postanku i dalje su samo – teorije

Psiholog i psihijatar Carl Jung napisao je da je takozvani život kratka epizoda između dvaju velikih misterija koji su u suštini jedno. Što je Jung mislio kada je napisao ovu rečenicu? Naše dolaženje na svijet i naš odlazak iz svijeta velika su enigma. Prvi čovjek rođen je nama poznatim biološkim putem koji sam ne može objasniti početak života. Kamo idemo nakon smrti te postojimo li i dalje nakon što umremo. 

Koliko je teorija o evoluciji živih bića Charlesa Darwina prihvatljiva? Koliko je istina da se priroda pobrine da opstaju samo one vrste koje se uspijevaju prilagoditi? Gledam svijet oko sebe, samo najjači opstaju. Oni zaista imaju puno veće izglede od slabijih – duže i zdravije žive, imaju više znanja i bolje obrazovanje. Ima istine u Darwinovoj teoriji.

 Problem je s teorijom evolucije to što ne objašnjava kako je nastao čovjek.

Teorija velikog praska također zbunjuje čovjeka. Kažu da je teorija točna, imamo za to dokaze. Ali tko je pokrenuo veliki prasak? Je li ljudska priča krenula ovako: jednom davno nije bilo ničega i onda u jednom trenutku, a taj jedan trenutak u svemiru iz naše perspektive može biti jedan milijarditi dio sekunde, stvoreno je nešto. Nešto je stvoreno ni iz čega, neplanirano, odjednom, iz čista mira, kako bi rekao narod. Ni iz čega stvorili su se materija, prostor i vrijeme? Nešto se čudesno spojilo, eksplodiralo, sijevnulo, nešto, nešto, ili je možda taj trenutak netko osmislio? Netko je došao na ideju pa ju je pretvorio u djelo.

Nuspojava ili dio savršenog plana

Priroda slučajnosti ili Stvoritelj – tko će konačno izvući deblji kraj? Život na zemlji stvoren je prirodnim procesom ili je nečije djelo. Ima li što treće? Jesmo li stigli  s Marsa? 

Jesmo li tijekom milijarde godina nastali slučajnim procesom kao produkt sila u svemiru i dugo ukuhavane kemijske juhe, pojavili se kao mikroorganizmi te evoluirali u to što smo danas? I kakve su prirodne sile stvorile tu prvu juhu, kojim je čudom ona postala uzrok ljudskog postanka? Zamislimo da je jednom davno postojala ledena, plinovita gromada koja je jurila svemirom i koja se spajala u jednu cjelinu s ostalim svemirskim otpadom. Nakon nekoliko milijardi i milijardi godina postala je planet na kojemu danas živimo. U tom slučaju naš planet nije ničija kreacija, već slučajan proces kojemu su uzrok prirodne sile svemira. Prema tome, svemir je oduvijek bio i ostao nezavisan i samostalan veliki kaos. Možda smo stvoreni iz mnogo pokušaja i pogrešaka, baš kao i naš planet.

Ni od čega do nečega

Je li moguće da je prvi primitivni život stigao iz nekog dijela dubokog svemira meteoritom, ili je stigao iz unutrašnjosti nekoga planeta, ili možda nije došao ni od kuda, već je cijelo vrijeme postojao na Zemlji? Možda ono što mi vjerujemo da je život nigdje više ne postoji osim na Zemlji. Životni su uvjeti na Zemlji voda, zrak, toplina i svjetlost, ali tko zna koji su i kakvi životni uvjeti na drugim planetima.

Zamislite da je prvi mikroorganizam stigao na Zemlju na nekoj jurećoj, prašnjavoj i plinovitoj gromadi. Gromada je udarila u Zemlju, koja je u to vrijeme bila okovana ledom. Dokazano je postojanje više manjih i većih ledenih doba kroz prošlost. I tako se od jakog udara gromade stvorila toplina, pa se led počeo topiti, krenulo je isparavanje, pa kondenziranje te su nastale rijeke i mora. Stvorili su se uvjeti za razvoj prvog mikroorganizma koji je milijunima godina evoluirao u današnjeg čovjeka. Nastali su i vulkani, njihova aktivnost stvorila je atmosferu i tako dalje.

Ipak, ovaj slijed događaja prirodni je ciklus koji se neprekidno ponavljao u prošlosti i svemiru te ne mora biti uzrokom prvog mikroorganizma. Je li moguće da se primitivni mikroorganizam nakon svakoga ledenog doba može sam obnoviti? Može li se život ponovno i ponovno stvarati ni iz čega ako za to postoje uvjeti kao što su sunce, voda, zrak? Ako se primitivni život može sam obnoviti, tada se možda razvio u kori Zemlje ili na Zemlji u nekome savršenom vrtu kao posljedica neobičnih kemijskih spojeva.

Jesmo li samo produkt predestinacije

Razmišljam koliko se toga promijenilo u odnosu na nedaleku prošlost kada je čovjek stanovao u primitivnim nastambama i hranio se skupljajući hranu, a životni mu je vijek bio dvadesetak godina. Danas posjedujemo naprednu tehnologiju, čovjek je davno kročio na Mjesec, spremamo se na Mars, pola stoljeća šaljemo robote na daleke planete, mikroskopom gledamo najsitnije čestice svemira, čitamo našu genetsku strukturu, u CERN-u smo stvorili božju česticu i još toliko toga. Nevjerojatno je što je sve ljudski um postigao. Sva ta dostignuća djela su promatranja, činjenica, kritika, mjerenja i informacija. Sva ta djela rezultat su evolucije čovječanstva. Sve su to djela čovjeka. 

Ipak, negdje je pisalo kako fenomen života ne možemo opisivati samo mjerenjem i eksperimentiranjem te izgradnjom teorija, da imamo i svijest koja se ne može dokazivati i mjeriti. Nalazi li se naša svijest u moždanim funkcijama? Svijest se ne može svesti na jednadžbu. Ne mogu izmjeriti svijest i ono što ću napraviti sljedeći trenutak. Jer ja sama biram taj trenutak. No, biram li ga stvarno ili je taj izbor zapisan u genima?

Priča o postanku života misterij je. Tko je čovjek? Odakle je stigao i kamo ide nakon smrti? I što je u tom slučaju sa sviješću?

S vremena na vrijeme čini mi se da je upravo moj svijet ideja pokretač svega u mojem životu, pokretač uma i fizičkog tijela. Zasad će postanak života ostati tajna, no sigurna sam da će nam kvantna fizika u budućnosti dati odgovor na njega. “Jedva čekam…”

Anđa Arambašić je autor ovog teksta. Ukoliko vam se tekst sviđa i želite ga podijelite sa drugima, slobodno to napravite uz navođenje imena autora ili stavljanjem linka moje web stranice. 🙂

 

Autor fotografije: https://unsplash.com/photos/2kMgQkzlmHY

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This div height required for enabling the sticky sidebar
Ad Clicks : Ad Views : Ad Clicks : Ad Views :