Ne sudimo prebrzo

„Brod za krstarenje počeo je tonuti. Muž i žena krenuli su prema čamcu za spašavanje. Međutim, u čamcu je bilo samo jedno slobodno mjesto. Čovjek je bez oklijevanja napustio ženu te uskočio u čamac za spašavanje. Njegova je supruga ostala na brodu koji je tonuo i vikala mužu…”, profesorica se zaustavila s pričom te pitala studente: „Što mislite da je govorila mužu?”

Jedan je student rekao: „Mrzim te!”

Drugi je rekao: „Nikad to ne bih očekivala od tebe.”

Sljedeći je rekao: „Mislila sam da si me volio.”

Jedan je mladić ustao i rekao: „Rekla je: čuvaj naše dijete!”

Profesorica je došla do mladića te ga upitala: „Jeste li već čuli ovu priču?”

Mladić je odgovorio da nije, ali da je to njegova majka rekla ocu prije nego što je umrla od neizlječive bolesti.

Profesorica se okrenula studentima te rekla: „Odgovor je točan. Žena je rekla: čuvaj našu kćer.”

U nastavku priče pisalo je da je ženi prije ukrcaja na brod bila ustanovljena neizlječiva bolest. U teškom trenutku čovjek je donio najbolju odluku ne za sebe, nego za njihovu kćer.

Dobro i zlo su komplicirani i ponekad teški za razumijevanje. Ne bismo trebali prebrzo suditi drugima i donositi zaključke oslonjeni na površno znanje.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *