Magarci ne smiju biti glupi

Čovjek je kupio magarca od propovjednika. „Poseban magarac”, rekao mu je propovjednik, „razumije dvije riječi. Ako hoćete da hoda, kažete aleluja, ako hoćete da stane, kažete amen.”

Čovjek je bio sretan što je kupio izuzetnog magarca, zajahao ga je te krenuo na putovanje.

„Aleluja!” Povikne čovjek i magarac krene. Kad je odlučio da se trebaju odmoriti, rekao je amen i magarac je stao.

Predvečer istoga dana čovjek je zapalio vatru, pripremio večeru i razmišljao kako je nevjerojatno da je kupio pametnoga magarca.

Sutradan je nastavio putovati, i tako ga je predvečer put nanio prema rubu stijena. Nije se mogao sjetiti riječi koja bi zaustavila magarca.

„Zaustavi”, rekao je čovjek, ali magarac ga nije slušao.

„Stani, stani!” Vikao je nervozno čovjek.

Međutim, magarac je i dalje hodao prema rubu stijene. Čovjek se pokušavao sjetiti riječi, pa je zavapio: „Biblija, crkva, pa molim te, stani!”

Ali magare je i dalje ubrzano hodalo prema litici. Izbezumljen i u očaju čovjek je počeo moliti.

„Dragi Bože, daj da magarac stane prije nego dođemo do kraja litice, u ime Oca, Sina i Duha. Amen!” Rekao je čovjek.

Magarac se zaustavi na samom rubu, a čovjek na to reče: „Aleluja!”