Luzern – muzej Verkehrshaus

Posjetiti Švicarsku, a ne otići u planetarij u Luzernu, to ne ide! Luzern je od Basela udaljen oko 80 kilometara. Dok se vozimo autocestom, promatram obiteljska gospodarstva u daljini, sve je uređeno do posljednjeg detalja. Kao da cijela priroda diše jednim plućima.

U Luzernu je poznati muzej Verkehrshaus, u muzeju se nalazi i planetarij. Nije baš da sam luda za avionima, tramvajima, vlakovima i ostalim prijevoznim sredstvima, ali planetarij je bio pravo mjesto za mene. Zvijezde i planeti moje su omiljene teme. Odmah pri dolasku rezervirala sam kartu za planetarij – trebalo je čekati dva sata pa sam za to vrijeme šetala i razgledala brodove, avione, vlakove…

U planetariju smo se smjestili u udobne stolce poput onih koje sam viđala u svemirskim letjelicama. Pitala sam se ushićeno što slijedi. Svjetla su se ugasila, iznad nas otvorilo se nebo prepuno zvijezda. Voditelj je nas prisutne pitao što želimo vidjeti. Simulacijom će nas odvesti u dio svemira koji želimo posjetiti. Fantastično! Ja sam energično rekla da želim vidjeti Mars, Andromedu i crnu rupu. Poslije sam pomislila da je još toliko toga… Drugi su nabrajali: Saturn, Jupiter, Venera, Uran… i kad su naše želje utihnule, otvorilo se zvjezdano nebo i putovanje prema kraju svemira je počelo. Fantastično, imala sam istinski osjećaj da svemirskom letjelicom napuštam Zemlju te da se putujem svemirom.

Prvo smo napustili Zemlju, najbliže planete, pa Mliječnu stazu i dalje… Kako da opišem taj let, meni je bio stvaran, mogla sam osjetiti ubrzani rad srca, rad motora svemirske letjelice, imala sam nov, dubok osjećaj da se više ne nalazim na Zemlji. U jednom trenutku simulacija je bila toliko stvarna da sam htjela ustati, krenuti prema izlazu i vratiti se u zemaljsku stvarnost. A onda sam sama sebi rekla, Anđo, ovo je samo igra, samo igra. Nevjerojatno što su Švicarci dizajnirali! CERN je za ovu simulaciju dječja igra. Maštoviti Švicarci!

Kad smo izašli van, bilo mi je jasno da su Švicarci spojili nespojivo. Ovdje žive i rađaju se nove generacije ljudi. Moderna tehnologija i priroda. Oni su uspjeli povezati ove dvije cjeline u jedno.

Preko puta Verkehrshausa prostire se plavo jezero. U daljini iznad jezera razasuto je zeleno drveće s nekoliko visokih zgrada. Još dalje, brdo, pa planina presvučena maglom. Iznad brda planina Pilatus stoji zarobljena u vremenu. Uz obalu opušteno plivaju bijeli labudovi i smeđe patkice. U daljini plove brodovi, jedrilice, male brodice. Na obali jezera zeleni se trava, stari i mladi uživaju u ovom ljetnom danu. Kao da ne postoji ništa više osim ovog trenutka. Sve je u savršenom redu, sve odiše prirodom.

U velikom kreativnom parku ispred muzeja djeca zajedno s odraslima uče kako uloviti ribu, zavezati brodicu, kako prosijati šljunak, upotrijebiti građevinske tačke, lopatu, kramp, kako voziti bager. Svi oni šalju jednu poruku: čovjek je stvorio rad. U sitnim dječjim koracima odzvanja stvaralaštvo, ali ne teško i zlokobno, već zadovoljno i radoznalo. MAŠTA JE OVDJE SVE.

Mislim da sam negdje vidjela sliku ljudi u vrtu kako zadovoljno odmaraju ispod krošnje drveta, rade u vrtu, i ova današnja slika podsjetila me na zemaljski raj. Povezanost s prirodom ovdje je ključna, a na drugoj strani moderna tehnologija zaorala je postmoderno društvo napredne Europe. Na prvi pogled ovo je samo dječji park, no ovdje se zaista ima što vidjeti.

Što napisati na odlasku, lijep, miran i  moderan je gradić Luzern.

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *