Luxembourg je osnovan 963. godine na ostacima rimskih utvrda. Službeni jezici u Luxembourgu su francuski, njemački i, naravno, luksemburški. Državno je uređenje monarhija. Površina mu je 2 586 m². Trenutni luksemburški vladar je Henry, rođen 1955. godine, sin velike vojvotkinje Josephine Charlotte. Diplomirao je politologiju u Ženevi. Ima petero djece i dva unuka. Na vlasti je od 2000. godine, a s obitelji živi u dvorcu Berg. Luxembourg broji oko 86 000 stanovnika i taj se broj stalno povećava. Bruto domaći proizvod po stanovniku iznosi 32 700 USD, što je iznad europskog prosjeka.

Francuske ceste prema Luxembourgu zaostale su u vremenu. Nigdje benzinske postaje na kojoj bi se mogla popiti kava, a onda se pojavila jedna kraj obrađenih polja. Kavu smo platiti 2 i pol eura i kad sam zatražila još mlijeka, prodavačica mi ga je naplatila. Nakon iznenađenja na benzinskoj postaji uslijedilo je još jedno. Bio je to toalet na parkiralištu u koji sam se zbog smrada jedva usudila ući, dok je muški dio populacije pražnjenje obavljao po livadi. Neuredno do kraja. Smrad u toaletu koji izgleda kao iz 80. godina prošloga stoljeća i raštrkani muškarci kako piške po livadi, neponovljiv doživljaj! Au revoir aux Français j’espère que nous ne nous reverrons plus.

Uskoro stižemo u Luxembourg pa zaboravljam i na kavu i na sve ostalo.

Luxembourg je ispred ostalih europskih gradova dobrih dvadeset godina. Važno je istaknuti kako snažan dojam na posjetitelja ponajprije ostavlja njegova arhitektura koja je neuobičajena jer nisam do sad vidjela ovakve zgrade. Gradska jezgra uređena je do detalja. Zgrade su poput LEGO kockica koje je arhitekt osmislilo. Zgrade su kreativni stakleni neboderi, ima ih različitih oblika pa nalikuju na katakombe, brodove ili su pak trokutaste.

O izlozima bi se mogle napisati knjige. Svaki je detaljno uređen, u svakom mnoštvo ideja. Trgovine rade subotom poslijepodne.

Šareni oslikani autobusi izmamit će osmijeh te podsjetiti na naše jednolično plave. Parkiranje na javnom parkiralištu po satu je visokih 7 eura. Međutim, izvan gradske jezgre može se naći parkiranje i po 1 euro po satu. Kafići su puni i lijepo uređeni, kava je 3,40 eura.

Ovaj moderan europski grad nije naseljen doseljenicima iz dalekih krajeva svijeta. Za ovih pet sati koje sam prepješačila gradom nisam zapazila fizičke karakteristike drugih nacionalnosti. Iako se po internetu navodi da ovdje živi oko 170 različitih nacionalnosti, teško mi je u to povjerovati. Središte grada prepuno je šetača, iako je poprilično hladno. Ima dosta mladih. Dok promatram vesela lica po ulici, razumijem puno značenje njihove krilatice želimo ostati ono što jesmo. Luksemburžani su odlučili o svojoj sudbini. Imaju potpuno pravo i tko bi im riječi rekao. Ne žele biti ni Nijemci, a ni Francuzi, žele biti svoji.

Stanje u političkim krugovima takvo je da ovdje vlada Veliko Vojvodstvo. Luksemburg ima svoju kaotičnu i dugu prošlost. Poznato je da je 1919. godine održan referendum na kojemu se stanovništvo izjasnilo pozitivno o očuvanju monarhije i vojvotkinje Charlotte na prijestolju. Tada je provedena i reforma ženskoga prava glasa. Što se tiče industrije, ova državica prijestolnica je ugljena i čelika. Međutim, u novije vrijeme zemlja je okrenuta bankarskom sektoru pa je po ulicama uobičajeno vidjeti mnogobrojne kineske banke. Poreza nema.

Svakako su najzanimljivije za razgledavanje stare četvrti, ostaci zidina i utvrda u gradu. Po njima se može prepoznati kako je ovaj grad dugo bio vojna utvrda i stratište. Brojni su podzemni tuneli, kazamati, i dok hodate njima, razmišljate o tome kako su nekada ljudi bili niski i sitno građeni.

 

Adolfov most sagrađen je 1905. godine u čast vojvodi Adolpheu.

Dolaskom Rimljana na ova područja, kao i u drugim dijelovima Europe i ovdje se širi rimska religija. Luksemburg je rimokatolička zemlja. Zanimljiva je gotička katedrala  Notre Dame u gradu Luxembourg koja je posvećena Majci Božjoj i pod zaštitom je UNESCO-a. 

Razgledala sam i Duždovu palaču, službenu rezidencija Nadvojvode iz 19. stoljeća.

Zlatna dama spomenik je sjećanja na vojnike u prvom svjetskom ratu.

 

Američko groblje podsjeća na strahote rata.

Na kraju smo zavirili u muzej The Luxembourg Story i iznenadili se njegovim sadržajem.

Ulaznica za muzej košta 5 eura. Ovdje su izložene fotografije kojima je posjetitelju dana slika Luxembourga posljednjih 100 godina. Impozantno. Neke fotografije vraćaju me u prošlost Zagreba iz 80. godina prošloga stoljeća. Poput onih na kojima su žene u frizerskim salonima s haubama na glavi, što iz današnje perspektive izgleda malčice komično.

Crno-bijele fotografije u kojima na nejasan način gledate i dio svoje prošlosti. Kroz muzej se kreće dizalom, koje je jednim dijelom u staklu te pruža prekrasan pogled na panoramu grada. Na prvoj etaži izloženi su predmeti iz ranog srednjeg vijeka, no ima i starijih. Može se vidjeti tunika stara 600 godina koja je bila uobičajena odjeća stanovnika.

Zanimljive su i moderne statistike kojima je predočeno kretanje stanovništva posljednjih 50, 60 godina, prikaz po godinama kakve su tada bile mogućnosti kupnje automobila i sličnog, i zatim na zidu istaknutih deset razloga zašto je Luksemburg sigurna i poželjna zemlja. Hvali se samo što više i što češće također je njihova krilatica.

Izlazim iz muzeja, sad imam drugačiju  sliku ovoga grada. Sliku prošlosti i sliku sadašnjosti.

Tama se spustila i svjetlo počinje gospodariti luksemburškim ulicama, sve treperi. Uputili smo se prema automobilu, napuštamo grad budućnosti da i dalje živi svoju krilaticu ostanimo ono što jesmo, no meni se čini da njihova krilatica zapravo glasi želimo biti ispred svih ostalih. Što je sasvim OK.