Jedan mladić i jedna djevojka zaljubiše se ludo, i odlučiše se zaručiti.

Zaručnici se uvijek međusobno daruju.

Mladić bijaše siromašan – jedino vrijedno što je imao bio je sat kojega je naslijedio od djeda.

Misleći na prekrasnu kosu svoje voljene, odluči prodati sat kako bi kupio jednu lijepu kopču za kosu od srebra.

Ni djevojka nije imala novca za poklon svom zaručniku.

Zato ode do dućana glavnog trgovca u tom mjestu i proda svoju kosu.

Novcem koji je dobila kupi zlatni lanac za sat svoga dragoga.

” I tako, na dan zaruka, ona mu pokloni lanac za sat koji je već prodan, a on njoj kopču za kosu koju više nije imala.”

 

Paulo Coelho