Krenuti ispočetka

/
/
img

Sicilijanac je bio čovjek od trideset osam godina i vodio je maleni kafić u Nicolosiju, selu koje se smjestilo na obronku vulkana.

Etna ima dva obronka, vulkanski i ravni, jedan niz koji vulkan bljuje lavu kad počne erupcija i drugi, sigurniji, na koji lava nikad ne dođe.

Nicolosi selo, nije podignuto na sigurnoj strani, nego osam kilometara ispod kratera, na opasnoj strani.
Selo ima ulice isklesane u lavi i iznova je podizano sedam puta, nakon svake erupcije Etne, uvijek na istom mjestu.

” Zašto ste stalno iznova gradili selo ovdje?”
upitao sam vlasnika kafića.
” Gledajte…gledajte”, rekao mi je vlasnik,
” pogledajte more i plaže, pogledajte planinu i grad…
Ovo je najljepše mjesto na svijetu…
” Ali vulkan…” rekao sam. ” Aktivan je…Može krenuti erupcija.”
” Gledajte, signore, Etna nije podla, vulkan uvijek najavi erupciju; nikad ne bukne iznenada.”
I kao da je to očito, nastavi: ” Tek kad počne ‘bacati’, odlazimo.”
” A stvari? Namještaj, televizori, hladnjaci, odjeća…” pobunio sam se.
” Ne možete sve ponijeti.”
On me pogledao, duboko uzdahnuo, prizivajući strpljenje koje mudraci imaju s nama koji se samo igramo učenosti, i rekao:
” Koga briga za stvari, signore!… Ako mi preživimo…sve se drugo može opet sagraditi.

 

Preuzeto iz knjige: Jorge Bucay, 20 koraka prema naprijed

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This div height required for enabling the sticky sidebar
Ad Clicks : Ad Views : Ad Clicks : Ad Views :