Ja – poruke

Slanje ja-poruka sugovorniku važno je pravilo komunikacije. To je naše osobno mišljenje. Ovim pravilom njeguju se osobna odgovornost, vlastiti osjećaji, potrebe i želje. Izražavanje pomoću ja-poruka pozitivno je i poželjno te je ono konstruktivan način izražavanja. Ovom metodom ulazite u vlastitu percepciju neke situacije, dakle u svoju unutarnju stvarnost te gradite partnerski odnos.

Što je to ja-poruka?

Kada govorimo o sebi, o svojim osobnim iskustvima, potrebama i željama, izražavamo svoje mišljenje koje se temelji na vlastitom gledištu. U prvi plan ne dolazi ti-poruka, odnosno naše viđenje toga što neka osoba pozitivno ili negativno čini, već naš vlastiti osjećaj i želja. U usporedbi s ti-porukama, ovdje se odvija promjena perspektive: kako meni ide u određenoj situaciji ili kako se ja osjećam pri nekom ponašanju.

Npr. Ne: Ti si bicikl opet ostavio u hodniku. = ti-poruka

Već: Ja sam uzrujan/razočaran jer  je bicikl opet u hodniku, stoga sam ljut. = ja-poruka.

Ja-poruka može biti pozitivna poveznica za dobar razgovor.

–  Bivamo svjesni riječima formuliranih osjećaja i želja, postižemo jasnoću komunikacije.

–     Ja-poruka predstavlja odgovornost za primjenu vlastitog mišljenja i vaši osjećaji ne mogu biti zanemareni od osobe s kojim razgovarate.

–      Osoba s kojom razgovarate ne može upotrijebiti optužbe, ne može niti kritizirati, niti osuditi, ne može procjenjivati.

–      Dopuštate osobi s kojom razgovarate da sama stvori vlastito mišljenje. Dajete joj slobodu u njezinom mišljenju.

Ja-poruke posebno dobro dođu u teškim razgovorima, npr. ako se žalite ili želite povući granice, ili ako morate reći nešto neugodno.

Koje su koristi od ja-poruka?

–      Doživljavate se ozbiljno i stojite odgovorno iza vlastitih potreba i želja – to je zove samopouzdanje.

–       Vi ste odgovorni za svoje potrebe i želje, ali ne preuzimate na sebe odgovornost i za druge – to se zove osobna odgovornost.

–     Autentičnost i stvarnost. Kad izražavate svoje osobne osjećaje, tada komunicirate verbalno i neverbalno, pokretom tijela, mimikom, gestikuliranjem, što pridonosi jasnoći i vjerodostojnosti vašega govora – to se zove autentičnost.

–      Izbjegavanje kritika, procjena, osuda i tumačenja koji bi mogli utjecati na druge zove se tolerancija.

Započinjanjem razgovora s pozornošću i poštovanjem gradimo povjerenje s onim s kim razgovaramo i tako lakše pronalazimo rješenje.

Ja-poruke u nama bude pozornost, prihvaćanje i spremnost na dobrovoljnu suradnju puno prije nego ti-poruke.

 

Langfeldt-Nagel: Gesprächsführung in der Altenpflege, Lehrbuch, Reinhardt, 2004. ( njem.)

Photo by James Lee on Unsplas