Izvor rijeke života i gradić koji umire

/
/
img

Putovanja su kao neotkriveni obzori, zamorni i dugi, ali na odredištu otkrivaju nove horizonte.

Ovaj put krenula sam put Lijepe Naše na izvor rijeke Cetine u blizini malenoga i zaboravljenoga grada Vrlike. Vrlika je u Dalmaciji, oko tridesetak km udaljena od Knina. Pišem zaboravljenoga, ali i zanemarenoga jer zaista tako izgleda. Gradić je pust, vrućina je pa se stanovništvo povuklo u hladovinu, a možda se i odselilo. Na internetu stoji da je Vrlika 2011. godine brojila 2177 stanovnika, a danas?

Vrlika ima zanimljivu prošlost. Pronađeni predmeti poput nakita, mača, keramičke zdjele i koštanog šila govore da je ovdje između 1900. i 1600. godine prije Krista živjela cetinska kultura. U Hrvatskoj enciklopediji piše da u vrijeme rimskoga razdoblja ovaj kraj naseljavaju Dalmati. Dalmati su bili zemljoradnici i stočari, ali i ratnici koji su branili svoju grudu od nadobudnih Rimljana i tuđinaca.

Legende kažu da su se Hrvati prvo ovdje naselili, oko izvora rijeke Cetine, a tu se nalaze i hrvatski grobovi iz 7. stoljeća.

Kako opisati taj gradić na rubu svijeta? Kroz prošlost svi su ga svojatali, od Rimljana, preko Osmanlija do Mletaka, Francuza, pa i Habsburške monarhije. Svima je bio stanica jer ništa u njega nisu ulagali, možda i jesu, ali kada bi došli drugi poslije njih, sve bi porušili – kako to inače biva kada na posjed dođu novi gospodari. Francuzi su ipak bili najkreativniji jer su izgradili cestu Knin – Vrlika – Sinj.

Istrošeni prozori na kamenim kućama čekaju da padnu nekome na glavu, nekada puni, a sada prazni izlozi zjape i nijemi su svjedoci da je u njima nekada davno bila izložena roba, drvene šalaporke poluotvorene su i raspadnute, prepuštene na nemilost suncu i kiši.

Ispred kavana pod suncobranima sjede mještani i pijuckaju pivo. Dobrih je trideset stupnjeva. Čini se da je sve stalo i na trenutak mi se učini kao da gledam golemu sliku obješenu na zidu iz prošloga stoljeća. U središtu gradića nalazi se crkva Gospe od Ružarija. Crkva je novije gradnje, izgrađena je na mjestu starije crkve.

Vrućina je baš udarila pa smo prvo popili pivo u  lijepo uređenom kafiću, a onda krenuli put crkve sv. Spasa, stećaka koji se nalaze uz crkvu te do izvora rijeke Cetine. Kava i malo Ožujsko koštali su 21 kn.

Već neko vrijeme planiram posjetiti staro groblje u Vrlici iz srednjega vijeka, i eto me tu! Posljednjih deset godina pamtim riječi djeda Mirka kako su nam korijeni iz Vrlike, oko izvora rijeke Cetine. Iako je to usmena predaja i ne postoje pisani dokazi o tomu. Djed je rođen u Kozici početkom prošloga stoljeća, i može biti da se ta informacija prenosila s koljena na koljeno. U Hrvatskoj enciklopediji pronašla sam da se naselje oko izvora Cetine zvalo Vrh Rika. Ovaj se naziv nalazi u sačuvanim spisima na latinskom jeziku, a spominje se prvi put 1185. godine. U mojem selu u kojemu sam odrasla tekla je rječica koju su mještani zvali Rika.

Put nas vodi kroz sela i zaseoke, na livadama pasu kravice i ovčice. Putniku prolazniku iz auta izgleda idilično, međutim, kako je zapravo tim ljudima od jutra do večeri, samo oni znaju. Pogled za pamćenje; u daljini brda obrasla zelenilom.

I tako stižemo do crkve sv. Spasa. To je ruševina starohrvatske predromaničke građevine iz 9. stoljeća. Oko crkve nalazi se srednjovjekovno groblje, tu je više grobova. Prilikom iskapanja arheolozi su u grobovima pronašli oruđe, nakit, novac, i sve se čuva u muzeju u Splitu. Najbrojnije što je pronađeno u grobovima jesu rinčice s tri jagode. Ukupno ih je pronađeno oko sedamdeset.

Najzanimljiviji pronađeni predmet jest pozlaćena karolinška kadionica s kojom su se pokrštavali Hrvati u 8. i 9. stoljeću. Crkva sv. Spasa restaurirana je, građena je od obrađenoga kamena i zaista posebno izgleda. Jednobrodna je i dužina joj je veća od širine, s trolisnim svetištem. Pronađeni natpis na gredi govori da je ovu starohrvatsku crkvu sagradio župan Gastiha, a crkva je bila posvećena Kristu. Natpis je pisan mješovitim starorimskim i starogrčkim pismom koje se upotrebljavalo od 5. do 9.stoljeća.

Kako sam već spomenula, oko crkve nalaze se srednjovjekovni stećci koji privlače pozornost. Stećak je kameni nadgrobni spomenik krstjana (pripadnika stare kršćanske vjere) u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. Stećci su nastajali od 13. do 16. stoljeća, a dolaskom Osmanlija prestaje njihova uporaba. Ovdje su stećci kao položene ploče i raznih su veličina. Na stećcima nisam pronašla natpise.

Krećemo dalje i uskoro stižemo do izvora Cetine. Prošli smo pokraj punionice pitke vode Cetina. Komu pripada ovaj izvor života?

Spuštamo se do izvora, voda je hladna, ali ne i prehladna. Azurne je boje, prozirna i bistra poput stakla. Saginjem se i umivam kako bih licu dala svjež izgled. Izmišljam ritual kojim obilježavam svoj dolazak. Smijem se tomu.

Na parkiralištu do nas iz grmlja izlaze dva miroljubiva psa. Jedan je jako mršav, otvaram vrata auta i uzimam svoj sendvič, štapiće i dajem im da jedu. I pojeli su! Čak i slane štapiće. Umiljati su, dragi. Ližu mi ruku. Da sam bila svojim autom, uzela bih ih doma jer imam dvorište, ovako me baš rastužilo što sam ih ostavila na milost i nemilost. Eto, ako netko prolazi, barem ih nahranite, u grmlju su, u hladu čekaju ostatak nečijeg sendviča.

Vraćamo se prema gradiću Vrlici te krećemo prema tvrđavi Prozor. Nekada su i Frankopani obitavali u ovoj građevini.

Tvrđava se prvi put spominje 1406. godine kada Vrlikom upravlja bosanski plemić Hrvoje Vukčić Hrvatinić.

Plemići su znali uživati u prirodi i pogledu, ali i dobro se zaštititi od barbara. Tvrđava je danas zapuštena, ali mi smo se popeli te razgledali u njezinu unutrašnjost.

Sve je zaraslo u visoku travu, vjerojatno ima i zmija pa sam odustala od unutrašnjega razgledavanja. I zapuštena ovako u visini prkosi prošlosti. Kod ulaza u tvrđavu na lijevoj strani u kamenu strši suh korijen drveta.

Nakon borbe s vremenskim neprilikama, s dalmatinskim kamenom, osušio se, ali i dalje prkosno stoji. Takva je danas i Vrlika, zaboravljena i napuštena, ali još uvijek u dolini negoduje i udiše posljednje zrake s brda Kozjaka.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This div height required for enabling the sticky sidebar
Ad Clicks : Ad Views : Ad Clicks : Ad Views :