Firenca – kraljica renesanse

/
/
img

U autobusu sam za Firencu. Autobus je poluprazan i bez zaustavljanja šiba preko Slovenije, pravac Italija. Pogašena su svjetla, ništa se ne vidi i pogled u prozor i svjetla koja iza njih trepere u daljini zaustavljaju razmišljanja. Sutra ću napokon vidjeti Firencu. Pola godine planiram ovo putovanje. Putnici u autobusu većinom su tamnoputi, crnomanjasti i pričaju talijanski: si, si, ce cosa, bene…

U autobusu na žalost nema internetske veze. Flixbusevi uglavnom imaju pristup Internetu. A što sad, i tišina se zaustavila: nema poruka, Whatsappa, Skypea i ostalog.

Četiri su sata ujutro. Temperatura na satu pokazuje 20 stupnjeva. Stigli smo na autobusni kolodvor u Bologni. Autobus se gotovo ispraznio. Ispred kolodvora neobičan je spomenik u obliku kruga čiji je promjer oko četiri metra. Krug stoji vertikalno, čini se kao da je sastavljen od četiri dijela, ali nije. Netko je dizajnirao svaki dio posebno te odvojene cjeline rubom kruga povezao u jednu.

Nakon Bologne ubrzo stižemo u Firencu. Vozač viče FirenzeFirenze.

5 i 45 ujutro. Dobro jutro, Firenco, Buongiorno Firenze!

Gledam kroz prozor i vidim nekoliko autobusnih stajališta poredanih jedno za drugim gdje se zaustavljaju autobusi. I to je sve. Pitam vozača je li siguran da je ovo Firenca, očekivala sam autobusni kolodvor barem poput našega u Zagrebu. On mi kaže kako je i on prvi put ovdje te da navigator ne laže. Smije se, međutim, meni moždane vijuge rade brzinom svjetlosti.

Izađem iz autobusa i krenem kamo i preostali dio putnika. Za nekoliko minuta iza visokoga zida izroni glavni kolodvor.

Na mrežnoj stranici hostela Vila Camerata pisalo je da se do njega treba voziti autobusom broj 11. I tako pitam na njemačkom jeziku stariji bračni par znaju li gdje stoji autobus broj 11. Prvo me radoznalo gledaju, a zatim me preplavi bujica talijanskih riječi. Ponovim; autobus, bus i stara gospođa maše rukom, objašnjava, međutim, i dalje ništa ne razumijem, nakon toga pokazuje prstom… gospođa se uistinu potrudila. Ispred autobusnog kolodvora raspoređena je grupa policajaca u punoj opremi. Pogledi im prate sve one koji ulaze i izlaze iz željezničke postaje. Sigurnost je na visokoj razini, a i kako ne bi bila. Italija živi ovaj grad.

Nisam dugo čekala i za desetak minuta eto i busa. Vozi ga sitna i žestoka Talijanka koja psuje sve u šesnaest. Dojmljiva je već tako sitna za golemim volanom autobusa, i još k tomu viče i psuje. Sitne mršave noge jedva da dodiruju papučice gasa i kvačila pa se nehotice nasmijem. Pitam je za hostel Vila Camerata. Ona sitno vrišti s one strane prozirnoga stakla, tre euro, valjda misli tri eura. Gotovo da me pogledom optužila što nisam negdje drugdje kupila kartu i poništila je i prije nego što sam ušla u njezin autobus. Svojim nemirnim crnim očima gleda me namrgođeno. Kartu mi je ipak naplatila dva eura i pokazala aparat za štancanje – ma nije mi palo na pamet švercati se!

Sljedeća stanica, kaže žestoka, i nakon dvije minute pokazuje rukom prema natpisu hostela. Prijeđem ulicu i krenem prema hostelu. Put vodi kroz šumu, razmišljam kako nije valjda da sam pogriješila ulaz. Ma nisam, velikim tiskanim slovima pisalo je hostel. Hajde, pješači sad kroz šumu, nigdje hostela na vidiku. Hostel je sav u stilu osamdesetih; ističe se golemi prostor, zidovi su pastelnih boja, tuševi su staromodni, drveni pult je izlizan, stropovi su visoki, a osoblje je ljubazno. Cijena je umjerena.

Ove sam podatke o Firenci prikupila čitajući Hrvatsku opću enciklopediju:

Firenca je glavni grad Toskane, leži na rijeci Arno. Grad je od 1982. pod zaštitom UNESCO-a. Povezan je mostovima od koji je najstariji Ponte Vecchio (stari most) iz 14. stoljeća. U prošlosti se u predgrađima Firence razvila proizvodnja pokućstva, stakla, keramike, kao i turizam.

U prošlosti u ovom je gradu obitavala i vladala obitelj Medici, jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih obitelji u povijesti Italije. O ovoj obitelji mnogo se pisalo pa ja neću pretjerivati. U Hrvatskoj općoj enciklopediji mogu se naći informacije od kada do kada su vladali te da su se većim dijelom bavili bankarstvom i trgovinom. S prekidima vladali su Firencom od 12. do sredine 18. stoljeća. Bavili su se trgovinom, davanjem kredita, poticali i financirali umjetnost. Ova se obiteljska loza ugasla smrću Anne Marie Luise 1743., kćeri Cosima lll.

Medici su u Firenci financirali brojne vrijedne umjetničke građevine. Među njima i baziliku sv. Lovre (San Lorenzo), koju su ukrasili Brunelleschi i Donatello, Palaču Medici i samostan San Marco. Kapelicu Medicija u crkvi Santa Croce i San Miniato je uredio arhitekt Michelozzo 1444. godine.

Punog imena Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi (1396 – 1472). Bio je arhitekt i kipar te su od njega potekle prve ideje rane renesanse. (Izvor: Wikipedia)

Medici su također istraživali drevne rukopise, započeli su arheološka istraživanja. Pod njihovim pokroviteljstvom bio je i filozof, matematičar i astronom Galileo.

Može se s pravom napisati i reći da je u srednjem vijeku obitelj Medici bila stup kulturnog života i stvaralaštva u Firenci.

U 14. stoljeću, točnije 1348., kuga je zahvatila Firencu, kao i ostalu Europu. Sela su napuštena i seosko stanovništvo slilo se u gradove.

 

Galerija Uffizi

Galerija Uffizi smještena u Palazzo degli Uffizi jedan je od najstarijih i najposjećenijih muzeja umjetnosti na cijeloj zemaljskoj kugli. Ova poznata galerija izgrađena je za vladavine Cosima de Medicija. Palaču u kojoj se nalazi galerija počeo je graditi Giorgio Vasari 1560., a nastavili su po njegovim nacrtima Alfonso Parigi i Bernardo Buontalenti.

U galeriji osim svjetski prepoznatljivog Michelangelovog Davida nalaze se i remek-djela svjetski poznatih umjetnika kao što su Giotto, Botticelli, Leonardo, Raffaello, Tizian, Caravaggio, El Greco, Rubens, Rembrandt, Goya i mnogi drugi. Svi su radovi iz razdoblja renesanse, od 12. do 18. stoljeća.

Michelangelov David nesumnjivo je preuzvišeno djelo kiparstva renesanse te je simbol ljudske snage i mladenačke ljepote. Ovo genijalno remek-djelo nastalo je između 1500. i 1504. Kip je od mramora, visok 5.17 metara, a portret prikazuje biblijskog kralja Davida. U ta davna vremena teme statua i slika često su bile biblijske tematike, tako je i kralj David dobio svoje vječno mjesto zahvaljujući iznimnom  Michelangelu.

Kad uđete u glavnu sobu te ugledate Davida, savršenu skulpturu, morate sjesti na klupu, duboko udahnuti i ukrasti trenutak za dubok smiren pogled na prelijepu mladost. Davidov jasan pogled  i izgled tijela pričaju priču o ljepoti mladosti.

Michelangelo je bio svestrani genij, talijanski kipar, slikar, graditelj i pjesnik. Školovao se u Firenci i bio je pod pokroviteljstvom obitelji Medici.  U Firenci je osim čuvenog Davida izradio pročelje crkve sv. Lovre (1516.).

 

Piaza della Signoria

 

Piazza della Signoria

 

Piaza della Signoria puna je skulptura, tu se nalazi skulptura u bronci umjetnika Benvenuta Cellinija, koja predstavlja Perzejev trijumf nad Meduzom. Perzej je u grčkoj mitologiji bio junak koji je ubio Meduzu i osnovao Mikenu.

Dva rada u mramoru iz 16. stoljeća: Herkul koji pobjeđuje kentaura i Otmica Sabinjanki. Na trgu su i brončana statua Velikoga vojvode Cosima I na konju, Neptunova fontana, Judita i Holofern – kopije djela slavnog Donatella. Na Piaza della Signoria  trajno živi prošlost, ovdje su mitski i biblijski motivi bili inspiracija mnogim umjetnicima u njihovim velikim stvaranjima. Svi koji vole povijest su čitali priče o grčkom junaku Herkulu ili o udovici Juditi koja prinosi žrtvu za spas i obranu svoga naroda koji su zarobile neprijateljske vojske.

Ovdje se nalazi i statua Michelangelovog Davida, međutim, ovo je samo kopija. Nekad je ovo bilo važno mjesto okupljanja, a danas ovo je mjesto gdje ste izgubljeni u gomili turista. Sve je u pokretu na ovom neprolaznom srednjovjekovnom trgu. Tu su i kočije iz davnih vremena s konjima. Odmah desno je muzej. Na ulazu u muzej kopija je Davidovog kipa, a na drugoj strani moćni je Herkulov kip. Desno od Herkula nalazi se Perzej s krilima anđela, uspravno stoji i u jednoj ruci drži mač, a u drugoj odsječenu Meduzinu glavu. Lice i oči na odsječenoj glavi posve su mirni, čak zrače nekim blaženstvom. Perzej je tužan, ali pobjeda se nazire iz njegovog držanja i pogleda. Oko skulpture mir je i tišina. Ovaj kip napravio je Benvenuto Cellini, u bronci, 1545. – 1554.

Odjednom me obuzme val iznenađenja, na ovome trgu ispijali su kave Michelangelo, Baccio, Tizian, Robusti, Botticelli, Salvatore Rosa i drugi. Okružena ovom kipovima imam osjećaj da umjetnosti  nikad nije dovoljno! No, s druge strane, kad razmišljam o riječi lijepo, na ovome mjestu ona mi je nedostojna i nedovoljna da bih opisala doživljaj. 

 

Crkva San Marco

Neponovljivi Domenico Ghirlandaio (1449. –1494.) talijanski je renesansni slikar. U crkvi San Marco nalazi se Isusova posljednja večera iz 1486. Dojmljiva slika posljednje Isusove večere s učenicima. Morate je pogledati, toplo i živo pokazuje likove Isusa i apostola, na žalost, vidjela sam je na kratko jer se crkva zatvarala za deset minuta.

 

Katedrala Duomo ili Santa Maria del Fiore

 

Duomo e il Battistero

 

Katedrala Duomo podignuta je na mjestu stare katedrale koja se zvala Santa Reparata. Staru katedralu dizajnirao je Arnolfo di Cambio (1245-1302) .

Ova je katedrala srce Firence, izgrađena u gotičkom stilu s Giottovim tornjem, romaničkom krstionicom u kojoj su se do 19. stoljeća krstili svi rođeni u Firenci, te s kupolom slavnoga Filippa Brunellescha ostavlja bez daha. Katedrala je građena između 13. i 15. stoljeća.

Ovu prekrasnu katedralu ni u snu ne smijete propustiti pogledati. Kao da gledate u srednjovjekovnu prošlost. Kao da ste einfach, kako kažu Nijemci, otputovali u nebo. Duomo se nalazi u samom središtu Firence. Kad je ugledate, nećete je ispuštati iz vida. Ne mogu je se nagledati, svaki  pogled na katedralu poseban je i svaka novi otkriva još nešto što do prije nekoliko sekundi nisam vidjela. Predivan pogled koji se pruža s vrha ovoga zdanja jedinstven je doživljaj i nemojte ga zaobići. Penjanje uskim stubama bit će višestruko nagrađeno kad se popnete na sam vrh. Na samom vrhu katedrale stoji kupola, čudo od ljepote. Ovo se mora vidjeti barem jednom u životu. Ako jednom u životu ne usmjerite pogled prema ovoj preuzvišenoj građevini, izgubili ste pogled prema božanstvu. Bellissimobellissimo, rekli bi Talijani, ali i svi posjetitelji. I Ovdje živiš trenutak i znaš da si samo jedno ime, samo jedno ime.

Dok malo dalje ispred katedrale kao u srednjem vijeku violina para topli zrak i hrani rasute misli o ovom veličanstvenom doživljaju, ja uživam neponovljivo. Neka se svjetla ne ugase, neka ovaj dan još traje!

Kako sam već napisala, prekrasnu kupolu dizajnirao je Filippo Brunelleschi između 1420. i 1434. godine.

U katedrali se mogu vidjeti prelijepe freske Sir John Hawkwood na konju, koju je načinio Paolo Uccello 1436. godine. kao i prikaz Niccole da Tolentina koji je uradio Andrea del Castagno.

 

Palača Pitti

Palača Pitti izgleda bajkovito, okružuju je lijepo uređeni vrtovi.

Financirao ju je trgovac Luca Pitti (1394. – 1472.). Kasnije palača prelazi u vlasništvo obitelj Medici. Ispred palače, kao i u davna vremena, konjske kočije čekaju vlasnika. Krasne drvene kočije i konji koje je moguće vidjeti još samo u starim filmovima i, naravno, u Firenci. Kočija se savršeno uklapa u prostor ispred palače.

U ovoj palači živjela je obitelj Medici. Prekrasna srednjovjekovna građevina koja skriva prastare priče. Palača je ujedno i muzej u kojemu su smještena najpoznatija dijela svjetskih proslavljenih umjetnika, slikara i kipara. Ovaj dvorac okružen je prelijepim vrtovima i fontanom. Vanjske zidine izgrađene su od četverokutnog kamena različitih dimenzija i govore o srednjovjekovnoj gradnji.

Ispred palače puše topao povjetarac. Kretali smo se iz odaje u odaju, svaka je bila uređenija od prethodne, pune sjajnih djela meni nepoznatih znamenitih slikara i kipara. Zapisala sam neka djela i autore jer su me se posebno dojmili.

Kao prekrasna djela Baccija Bandinellija, divno oslikani portreti Baldassarea Franceschinija, Bonifazija de Pitatija, Tiziana Vecellija, Fattorija Giovannija, Antonija Ciserija, Antonija Franchija, Justusa Sustermansa, Jakopa Robustija, Sandra Botticellija, Carla  Dolcija, Salvatora Rose i još mnogih drugih.

Što napisati za ova prekrasna remek-djela? Božanstveno, genijalno, realistično, uzvišeno! Ovi vrhunski umjetnici s pravom su zaslužili da njihova djela krase ovo mjesto koje stoji neuništivo u prostoru i vremenu.

 

Nedjeljno jutro, s užitkom doručkujem i krećem prema središtu grada. 

Misao jutra bila bi: nalazim se u savršenoj dimenziji, promijenjene percepcije, na trgu miriše espreso s čokoladnim bombonima… mamma mia, ma gdje su ti zgodni Talijani?!

Pitam se koliko milijuna turista godišnje posjeti ovaj grad. Trg je krcat, gotovo se moraš probijati kroz gomilu turista.

Razmišljam kako mi se upravo sada život slio u jednu točku iz koje ne može i ne želi otići. Firenca, io ti voglio bene! 

Museo dell’Opera del Duomo ne smije se zaobići, tu su neobično lijepe statue Arnolfa di Cambija, Lorenza Ghibertija, Bernarda Daddija, Bernarda i Andreje Pisana.

Donatello, kojem je pravo ime bilo Donato di Niccolo di Betto Bardi, (1386. – 1466.)

Njegove prelijepe skulpture u muzeju katedrale jesu: Marija Magdalena (drvo), Prorok (mramor) Grobnica pape Ivana XXIII, u krstionici, brončani David, i druga sjajna djela. Njegovi su mi kipovi najljepši jer na njima u odnosu na djela drugih umjetnika uvijek primijetim posebne detalje koji prikazuju njegovu jedinstvenost.

 

Abramo e il Figlio Isack

 

Cupola del Duomo

 

La Cupola

 

Sa samog vrha kupole mogu se promatrati zvijezde i cijeli grad. Razmišljam kako su se u blizini nekad okupljali najveći umovi srednjeg vijeka, kao što su bili Galileo Galilei, Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni, Dante Alighieri, Leonardo da Vinci, Fillipo Brunelleschi i drugi geniji te razgovarali o umjetnosti. Ova iznimna kupola zauvijek je obilježila Firencu. Božanstvena. Ispod kupole nalazi se oslikan Posljednji sud koji su oslikali Zuccari i Vasari. Nevjerojatno realistično oslikani likovi, te slike raja i pakla. Ovdje  vjerujete u Boga. Ovdje duša oživi, poleti, želi vjerovati. Iako je vrijeme renesanse davno završilo, čini se da ovdje još živi poput mramornih stupova čvrsto i duboko zakopanih u zemlju.

Ovdje se stvarala  umjetnost, filozofija,  razvijalo se znanje, tehnologija. Zapravo je nevjerojatno kako su Michelangelo, Donatello, pravim imenom Donato di Niccolo di Betto Bardi, Filippo Brunelleschi, Dante Alighieria  i ostali geniji obilježili vrijeme renesanse, obilježili ovu prekrasnu kupolu sa katedralom kojoj je pročelje od bijeloga mramora sa zelenim i ružičastim rubovima, u koju hrle gomile turista da bi pogledali prema vrhu kupole gdje su Zuccari i Vasari oslikali Posljednji sud. Ovo moram dodati: koliko je slika božanstvena, kao da ju je sam Stvoritelj naslikao, toliko je i strašna. Strašna u tom smislu što vjerno dočarava pakao. Pakao o kojemu ne želimo razmišljati, pakao kroz koji prolaze grešnici. Stvoritelj ovdje postaje stvaran, raj i pakao sastavni dio nakon završetka ovozemaljskog života. Ovdje se ne pitate postoji li to zaista, ovdje raj i pakao žive, oslikano božanstveno i ujedno strašno. Ako postoje priče o raju i paklu, onda je to ovdje. Ovdje je ta priča, ovdje su je Zuccari i Vasari dali svijetu.

Odmah do katedrale još su dvije poznate građevine; zvonik, koji je izgradio Giotto, i osmerokutna krstionica sv. Ivana. Ova je krstionica među najstarijim zdanjima u Firenci, građena je između 11. i 12. stoljeća. Unutrašnjost krstionice ukrašena je prelijepim zlatnim mozaikom. Po stilu pripada romaničkoj arhitekturi. Talijanski pjesnik Dante kršten je u ovoj krstionici. Krstionica je poznata i po trima vratima na kojima se nalaze skulpture u reljefu. Južna vrata napravio je Andrea Pisano, sjeverna i istočna Lorenzo Ghiberti, za istočna vrata Michelangelo je znao reći da su to Vrata Raja.

 

La Porta nord del Battistero

 

Sve mi je jasnije da se ovdje u srednjovjekovnom renesansnom vremenu stvarala umjetnost, gradila duša, duša današnjih ljudi.

Život je poput istočnih Vrata Raja, mi uvijek stojimo na vratima raja; iza nas prošlost, ispred nas budućnost, no mi smo uvijek na tim vratima i uvijek možemo stati na trenutak, možemo mijenjati sadašnjost, zato se i zovu Vrata Raja jer nam ostavljaju mogućnost promjene.

 

Crkva Santa Croce

 

Santa Croce

Posljednji dan, u toplo firentsko predvečerje zaputila sam se u crkvu Santa Croce. Basilica di Santa Croce nalazi se na trgu Piazza Santa Croce. Oko crkve nalaze se štandovi sa suvenirima pa imate osjećaj da ste na tržnici. Crkva je sagrađena krajem 13. stoljeća.

S velikim poštovanjem ulazimo u crkvu. Ovdje su pokopani velikani poput Leonarda da Vincija (1452. – 1519.), Dantea Alighierija (1265. – 1321.), Galilea Galileija, punog imena Galileo di Vincenzo Bonaiuti de’ Galilei (1564. – 1642.), Rossinija, Gioacchinija (1792. – 1868.), Michelangela di Lodovica Buonarroti Simonija (1475. – 1564.), Niccole Machiavellija (1469-1527.), Enrica Fermija (1901. – 1954.) i drugih.

Vraćam se ponovno do Michelangelove grobnice kao da hoću sama sebe uvjeriti da sam stajala ispred njegovoga groba.

 

La Tomba Di Galileo Galilei

U daljini zvuci violine savršeno tuguju za genijima koji su hodali ovim hrapavim popločenim firentinskim pločnikom, promatrali ovo nebo, udisali ovaj zrak… Razmišljam kako je mnogo stvoreno u vrijeme renesanse, kako se prošlo vrijeme neće ponoviti, te kako svako vrijeme nosi svoje genije.

 

Čuvena Pisa i kosi toranj koji propada

I za posljednje poslijepodne Pisa. Pisa je grad u Toskani.

Kako smo imali četiri sata za razgled Pise, Kosi toranj bio je na prvom mjestu.  Gradnja ovog tornja započela je 1173. godine, ali zaustavljena je zbog poniranja tla ispod tornja. Piše da se toranj naginje prosječno 1 mm godišnje. U ovom gradu u 12. stoljeću obitelj Medici otvorila je sveučilište za znanost na kojemu je studirao i njihov sugrađanin Galileo Galilei. Najpoznatije umjetničko djelo i građevina u gradu jest Kosi toranj koji propada. Ulaznica za toranj iznosi visokih 18 eura. Tu su još katedrala (Duomo), krstionica, Viteški trg, poznat i pod nazivom Trg čudesa.

Penjanje do vrha Kosog tornja završilo je ubrzanim disanjem i otkucajima srca. Pogled na Pisu prelijep je.

 

Da ne zaboravim spomenuti i Ponte Vecchio (Stari most), koji je nastariji most u Firenci. Od 16. stoljeća pa do danas na njemu se nalaze prastare zlatarske radionice. Koje vas svojim izgledom odvuku u prošla vremena. Ako ste zaljubljeni, ovdje na mostu možete zaključati svoju ljubav lokotom i baciti ključ u rijeku Arno. Amore mio, gdje su ti zgodni talijani?!

I za kraj, što napisati, addio bella Firenze. Šest dana prošlo je kao u prelijepom dugom snu. Firenca je poseban grad pun znamenitosti i ako ste planirali u ovaj grad, pakujete kufer  jer sam sigurna da kad se vratite, osjećat ćete se nekako drugačije, ljepše, energičnije. Firenca s pravom ima status kraljice renesanse, a na vama je da je upoznate i zavolite jer je prekrasna.

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This div height required for enabling the sticky sidebar
Ad Clicks : Ad Views : Ad Clicks : Ad Views :