Mars, crveni planet u svemiru, nazvan je prema bogu Marsu iz rimske mitologije. U grčkoj mitologiji pandan mu je bog Ares. Zahvaljujući mitologiji, ovaj crveni planet povezan je s neobičnim pričama, od ratnih do ljubavnih, a danas i mi imamo svoje priče o njemu – znanstvene, ali i one stvorene u fantaziji.

Je li je ovaj kamen sa Marsa na Zemlju donio i tragove života?

Razmišljajući o Marsu, dolazim do zaključka kako je znanost puno napredovala u istraživanju tog planeta. U prošlih četrdeset godina znanstvenici i ljubitelji astronomije pokušavali su se svemirskim letjelicama što više približiti Marsovoj sprženoj površini. Toliko se daleko otišlo da su je precizno označili. 

Daleka veza između Zemlje i Marsa

Između Zemlje i Marsa postoji mnogo sličnosti. Neke od zanimljivih su da se na Marsu izmjenjuju godišnja doba kao i na Zemlji, a temperature se kreću od +25 do –125 °C. U odnosu na Zemljin, dan na Marsu duži je 42 minute. Mars je velik kao pola Zemlje. Promjer mu je oko 6780 kilometara, a Sunce obiđe za nevjerojatnih 687 zemaljskih dana. Danas Marsovu rijetku atmosferu čine ugljikov dioksid, male količine dušika, argona i drugih plinova te tragovi vodene pare. Dok ljudi ne koloniziraju Mars, ostat će tajna je li život na Zemlji i Marsu tekao paralelno.

Na Marsu također postoje tragovi oceana i rijeka. Godine 1997. letjelica Global Surveyor snimila je crvenu Marsovu površinu te donijela nove dokaze o tome da je u prošlosti ovim planetom tekla voda. Atmosfera je bila idealna za razvoj života. No gdje je ta voda nestala? Pronađen je i kalcijev karbonat koji se stvara kod tekuće vode. Sve su to dokazi da je ovdje morao postojati nekakav oblik života. Danas je Mars parceliran, svaki njegov dio označen je imenom. Svemirske letjelice odlaze na Mars oko četrdeset godina, no još nemamo konkretnih informacija o postojanju života. Možda se život s ove traumatizirane  površine preselio duboko u unutrašnjost planeta.

Pojedini znanstvenici smatraju kako postoji čvrsta veza između smrti Marsa i ledenog doba na Zemlji koje se dogodilo prije otprilike 20 milijuna godina. No može li se znati kada je bilo i koliko je trajalo ledeno doba? Ledena doba dolaze poslije velikih promjena, ali kakvih, i koliko dugo su trajala te postoji li zaista poveznica između Zemlje i Marsa od prije 20 milijuna godina?

Znanstvenici su izračunali da su u prošlosti Mars pogodili asteroidi ili kometi promjera 100 kilometara. Za usporedbu, dinosaure na Zemlji ubio je komet promjera oko 10 kilometara. Prirodni put kometa i asteroida čini svoju nepredvidljivu putanju ne pitajući svemir za posljedice. Ta sila koja razara i stvara planete sije strah i na Zemlji. U novije vrijeme čovjek počinje razumijevati da njemu nepoznate prirodne sile vladaju svemirom. U strahu od prirodnih sila, od istine, ljudi su za istraživanje izabrali mrtvi Mars te iznjedrili čudne priče o Marsu i izvanzemaljcima.

Planet izgrađen na pričama

Sve što danas znam o Marsu jest ono što sam vidjela u znanstvenofantastičnim filmovima. Oni su se nataložili u mojoj svijesti poput zrcala u kojima se ogleda svemir. Ta zrcala maštovito prikazuju da je na Marsu živjela napredna civilizacija koja je vodila ratove, proizvodila pilule koje mijenjaju strukturu DNK-a, izrađivala vlakove koji su jurili neobično brzo i bez tračnica, imala vojsku robota koju je sama stvorila, preoblikovala u strojeve neke oblike živih bića koja su ondje davno živjela, posjedovala svemirske brodove za daleka putovanja, poznavala mogućnost teleportacije s jednog mjesta na drugo, razvila robote koji su putovali svemirom i donosili važne informacije. U svim tim zrcalima čovjek je stavljen na najviši stupanj hijerarhije kao emotivno biće i svemirski Viking. Međutim, sve je to fikcija kako bi se čovjeku dale vrijednost i samopouzdanje, a u stvarnosti iluzija od koje se treba odvojiti. Istina je da je svemir golem te surova priroda koja njime vlada ne ostavlja čovječanstvu izbora.

Možda negdje u dalekom sustavu žive strojevi koji uništavaju sve u svojem krugu. Možda je na Marsu živjela kakva uvrnuta civilizacija koja se još prije smrtonosnih erupcija vulkana i solarnih oluja preselila na drugi planet. Danas je Mars spržen vulkanskom lavom, ali još postoje ostatci koje je možda stvorila priroda ili netko drugi, kao što je stijena koja izgleda kao građeni zidovi, kanali i potoci, pigmentacija koja može biti neka vrsta primitivnog života poput lišaja i mahovine, krateri raznih oblika i veličina, piramide, skulpture, gigantska lica, zamrznuti led, snijeg ili marsovski gušter – navodno snimljen na crvenoj sprženoj površini.

Dug put kući

Mars, neuhvatljiv i tajnovit, mrtav i pust, hladan i prekriven mrazom, na kojemu kiša nije pala možda milijardama godina, a možda je to naš jedini dom. Možda u budućnosti putovanje na Mars bude put prema kući.

Koliko je dug put od Marsa do Zemlje?  U knjizi Svemir – velika ilustrirana enciklopedija piše da se udaljenost između dva planeta neprekidno mijenja kako oni putuju oko Sunca. U teoriji, najbliže se Zemlja može približiti Marsu kada je Mars najbliži Suncu (perihel), a Zemlja najudaljenija od Sunca (afel). U tom položaju planeti bi bili udaljeni samo 54,6 milijuna kilometara.

Koliko ćemo čekati na taj put? Dugo se već govori o tome i planira, no ta je ideja još uvijek samo zamisao jer je put dug i skup. Osim problematičnoga financijskog dijela put na Mars s ljudskom posadom prepun je opasnosti kao što su solarne oluje, ultraljubičasto zračenje, prašine.

Kakvu će čovjek izumiti tehnologiju da prebrodi sve te prijeteće prepreke? Danas bi sve na površini Marsa bilo u jednoj sekundi sprženo, toliko je opasno. Ali ljudska radoznalost i duh ne miruju. Čovjek traži izazove, nemoguće želi pretvoriti u moguće, želi znati više. Želi pobijediti sile prirode iako smo negdje u dubini svjesni da je ta bitka izgubljena. Mnogi se slažu kako u skoroj budućnosti moramo pronaći mogućnost da se odselimo sa Zemlje, da imamo alternativu za opstanak na nekome drugom planetu u slučaju udara kometa ili asteroida koji sve više postaju moguća stvarnost.

Hoće li naš novi dom biti Mars? Hoće li čovjek dosegnuti nemoguće granice te krenuti u svemir? Teško je reći. Danas je Mars naseljen robotskim vozilima. Nedavno je svemirsko vozilo Curiosity proučavalo uzorke stijenja te otkrilo veliku količinu manganova oksida koji nastaje uz goleme količine kisika u atmosferi. Znanstvenici iz toga pretpostavljaju da je nekada davno Mars imao atmosferu poput Zemljine. Pa što se dogodilo? 

Ponekad se pitam je li Zemlja u svojoj davnoj prošlosti bila poput Marsa, spržena i za živi svijet nezamisliva. Pa ipak, na njezinoj je površini ponovno razvio život, kao ciklus u prirodi koji se neprekidno prilagođuje i izmjenjuje, rađa i umire. Sve više vjerujem da tajanstvenim svemirom, tisućama planeta, tisućama galaksija, upravljaju i vladaju iste prirodne sile te da je sav poznat i nepoznat život potekao iz jednog izvora. Ali gdje je taj izvor? Dokazano je da je život i na Zemlji više puta u prošlosti nestajao. Ledeno doba, udari kometa, solarne baklje, smrtonosni vjetrovi i oluje, vulkanska prašina i lava bili su i zemaljska surova stvarnost. No, život se uvijek vrati i iznova započinje svoj novi ciklus. 

Život među vulkanima i crvenom prašinom

U knjizi Svemir – velika ilustrirana enciklopedija piše da je Mars stjenovit planet. Vulkan Olympus izdiže se 24 kilometra u visinu nad ravnicom. Za usporedbu, triput je veći od Everesta. Najveći je vulkan u Sunčevu sustavu, a snimila ga je letjelica Viking 1 1978. godine. Ovaj vulkan star je 30 milijuna godina. Vulkanska aktivnost trajala je većim dijelom Marsove povijesti i vulkan bi još mogao biti aktivan. Vulkanska lava i solarne oluje spržile su sve što je ikada moglo živjeti na Marsovoj površini. Nedavno je svemirsko vozilo na Marsu pronašlo i eksponat kamenog tla – to je prvo kameno tlo pronađeno na Marsu. Geolozi se nadaju da će u kamenu pronaći tragove postojanja vode i života. 

Svemirska letjelica otkrila je da su neki dijelovi Marsa prekriveni sićušnim kuglicama veličine borovnice. Pretpostavlja se da su te „borovnice“ nastale pri udaru kometa i asteroida kada rastopljena stijena prsne u zrak gdje se kapljica pretvara u zrnce koje padne na tlo i stvrdne se, no ima i drugih teorija. Kuglice su bogate mineralom hematitom koji nalazimo i na Zemlji. Na Zemlji hematit nastaje u jezerima i vrućim vrelima.

Na Marsu je bezbroj brazda, usjeka, kanjona i korita koje je možda stvorila voda ili neka druga marsovska sila, a možda su to oblici stvoreni raznošenim pijeskom i ostatkom lave. Valles Marineris kanjonski je sustav star oko 3,5 milijardi godina koji se proteže na više od 4000 kilometara. Dubok je oko 8 kilometara, a najveća mu je širina 700 kilometara.

Je li moguće da je na Marsu postojao život? Znanstvenici pretpostavljaju da danas ispod Marsove površine žive mikroorganizmi koji se hrane mineralima iz kamena. No je li pronalazak mikroorganizama dovoljan da kažemo kako je na Marsu postojala  drevna civilizacija?

Zamislimo da gledamo u svemir i u prošlost Marsa od prije nekoliko milijardi godina. Po njegovoj se površini protežu fantastične osame. On je sličan Zemlji, ima atmosferu, ima mora. Čovjek je negdje morao biti rođen!

Neizbježno je – u bliskoj budućnosti ljudi će pokoriti crveni Mars. Planira se, razmišlja i radi na tome kako na Mars dopremiti sve što je doseljenicima nužno da bi na tome isušenom i hladnom planetu preživjeli. Moderne i brze rakete usavršavaju se za put jer putovanje može trajati više od šest mjeseci. Hoćemo li u budućnosti pronaći prastare fosile? Ako ih pronađemo, vjerujem da ćemo otkriti i tako dugu tajnu o postanku čovjeka. Napravit ćemo divnu stvar, ljudsku genealogiju, i zapisati novu stranicu ljudske povijesti da smo jednom davno, kako inače priče počinju, na neki nama nejasan način stigli s Marsa na Zemlju.

Anđa Arambašić je autor ovog teksta. Ukoliko vam se tekst sviđa i želite ga podijelite sa drugima, slobodno to napravite uz navođenje imena autora ili stavljanjem linka moje web stranice. 🙂