Delnice se nalaze u Gorskom kotaru. Okružene su planinama koje je prekrilo zimzeleno igličasto drveće. Osim što je lijepo smješten, grad je i turističko središte za zimske sportove. Najpoznatiji skijaški teren je Petehovac (1098 m) međutim, od turista ni traga.

Centar grada

Ovdje se nalazi nekoliko spilja i najpoznatija je Hajdova hiža iznad Kupe. U kraju je razvijena je i drvna industrija. Nedaleko od Delnica, u mjestu Brod na Kupi, nalazi se dvorac iz 17. stoljeća – kaštel Zrinskih. Kaštel se nalazi odmah uz granicu sa Slovenijom. Izgrađen 1651. godine na mjestu starijega frankopanskoga iz 15. st. danas se renovira ili je zatvoren pa ga nije moguće razgledati. Na prvi pogled izgleda kao jednostavna trokatnica.

kaštel Zrinskih

Gledam preko rijeke Kupe, Slovenci su podignuli visoku žičanu ogradu duž granice.

Posjetila sam i kuću Račkih, izgrađenu u 17. stoljeću. To je najstarija izvorna očuvana kuća u Delnicama. U središtu je Delnica i ne izdvaja se od ostalih kuća, osim po drvenoj ploči na kojoj stoji Hiža Rački.

Hiža Rački

Kažu da se svaki grad prepoznaje po hodu svojih stanovnika. Ovdje je duboka tišina, ne čuje se glas prolaznika ni cika zaigrane djece… ništa se ne čuje.
Grad tišina, tako ću ga nazvati.

Hodam glavnom ulicom koja vodi do središta, pokraj kuća naslagani su redovi drva za ogrjev. Ovdje se grije na drva. Istraživanja su potvrdila da je opasno grijati se na drva zbog letećih otrovnih čestica koje se oslobađaju u zrak.

Uputila sam se kroz Park kralja Tomislava pogledati zoološki vrt i tu sam susrela dvije gospođe, zastala sam i pitala za događanja u gradu samo kako bih započela razgovor.

Niža gospođa pitala me od kuda sam. Rekla sam joj da sam iz Zagreba. Rekla sam kako je ovdje čist zrak, samo da nešto kažem, zapravo sam pomislila da ne znam je li zrak čist ili ne. Ali niža kao da je čekala priliku pa je rekla kako je zdrav i čist, a da mi u Zagrebu živimo odmah pokraj smeća i imamo svoga Bandića.

Podsmjehnula se. Razmišljala sam što reći, mislila sam o tome kakav je ovdje zaista zrak.

Nije se dala niska gospođa pa je nastavila kako je ona rođena u Skradu i kako je u mirovini. Pitala sam je griju li se ovdje svi na drva, odgovorila mi je potvrdno i da metar drva košta dosta.

A društveni život, pitala sam i za to… rekla je kako nije ništa osobito, da malo izađu i prošeću parkom. Pitala sam imaju li kakvu udrugu, rekreaciju za umirovljenike. Rekla mi je da imaju, ali da ne želi o tome.
Gospođa Niska se raspričala, dok ju je Visoka pozivala da krenu dalje kroz park. Rekla mi je još da je od brata naslijedila kuću i račun od HRT-a na 7 kn, koji je misterioznim sudskim procesom narastao na 2000 kn. Rekla mi je još ljutito da su joj uzeli pola mirovine.
Gospođa Visoka ponovno ju je zovnula i ona je krenula. Pozdravile smo se i otišla sam.
Čudna neka kamata i naknada, sigurno su to troškovi ovrhe.

Na početku ulaza u park stoji spomenik Hrvatskom kralju Tomislavu. Park je uređen i održavan, tu su dječje igralište, drvene klupe za sjedenje, po parku su razasute zastarjele sprave za vježbanje.

Samozatajan gradić okružen crnogoričnom šumom, tih i dalek, odvojen od ostalih gradova, čini se kao da spava duboki san, poput medvjeđeg zimskog sna. A ima ovdje i medvjeda.

U hotelu Ribnjak popila sam odličnu kavu i nastavila razgledavanje. Temperatura je oko nule, ako se tko mora malo zagrijati, imaju izvrstan liker od goranskih trava.

Razgledala sam zoološki vrt pokraj kojega je putokaz za ljubavnu stazu. Ljubavna staza na kojoj možete pročitati ljubavne stihove. Ljubav i ljubav, i opet samo ljubav.

Kraj parka je i moderna gradska uprava, zatvoreno i prazno klizalište te napušten teren za tenis. Tu je i put za skijališta. Ima ovdje sadržaja, ali nema ljudi.

Nedaleko od Delnica nalazi se i nacionalni park Risnjak, koji čini masiv planine Risnjak. Park je stanište medvjeda, vuka i risa, po kojima je Park i dobio ime. Flora, gmazovi i kukci, a u dolini Kupe leptiri. Cijela dolina prozvana je Dolinom leptira.
Tišina, tišina po parku, ulicama, drveću i visinama, prosula se ta ledena tišina.