Colmar – grad u koji se odmah zaljubite

Colmar se nalazi u Francuskoj, u regiji Elzas u departmanu Gornja Rajna. Živopisni gradić proteže se istočnim podnožjem planinskog masiva Vogezi. Kroz grad teče rijeka Lauch koja svojom prisutnošću i brojnošću mostova preko nje na posjetitelja može ostaviti dojam da je u Veneciji.

 

 

 

Prema posljednjim podacima, u gradu Colmaru živi oko 68 000 stanovnika.

Najljepše što možete vidjeti u ovome gradu jesu ukrašene brojne drvene kuće i kućice, ukrašena pročelja restorana i dućana. Simbol grada crvena su srca koja zauzimaju počasno mjesto mnogih prozora, restorana i izloga. Na pročeljima kuća mogu se vidjeti slike, poput slike rode s njezinom mnogobrojnom obitelji.

 

 

Na prozorima mogu se naći i nemarno obješene kante za mlijeko, bicikl ili čak ormar za hranu. Čudnovato, zar ne? No, sve to možete vidjeti upravo ovdje u Colmaru! Čini se nezgrapno, no zapravo je tako skladno da vam pročelja drvenih kuća i kućica kradu poglede.

Prekrasne drvene kuće obnovljene su, ali zadržan je njihov izvorni oblik. Zanimljivo je da su drvene kuće ostale sačuvane i nakon nemirnih vremena na ovim prostorima. Još je neobičnije da ih ima popriličan broj.

 

Ovo je grad stvaralaštva. Gledam u izlog restorana u kojemu su izloženi stari plišani medvjedići različitih veličina i boja. Na dnu tog istog izloga poslagana su narezana drva, obojena bijelo. Drva su poslagana okomito u visini jednoga metra. Neobično!

Ovaj zanimljiv gradić pun fantastičnih ideja prvi put spominje se 823. godine. Treba spomenuti da je ovdje živio poznati kipar Frédéric-Auguste Bartholdi, a njegovo je najpoznatije djelo model za Kip slobode.

Kip slobode

Model za Kip slobode pronašli smo u industrijskoj zoni, udaljenoj od središta grada oko tri kilometra vožnje automobilom.

U samom središtu grada pozornost privlače goleme okrugle posude crvene boje u koje je postavljeno drvo, a drvo je obojeno u bijelo. Ima ih bezbroj i djeluju dekorativno. Tu je i bunar, mogao bi potjecati iz kasnoga srednjeg vijeka.

 

 

 

 

Na jednoj staroj drvenoj kući, na pročelju kod prozora postavljeni su ukrasi u obliku ptičjeg gnijezda, šišarke, zimzelenog drveća i stabla.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dolazimo do jedne od mnogobrojnih starijih kuća, zaista su lijepe. Vlasnik je na prozor kao dekoraciju stavio limene kante za zalijevanje cvijeća, a na vrhovima kanti plišani su slonići.

 

Čudite se i pitate o tome, ali, ovdje je mašta raširila krila. I to je ono najljepše što se može vidjeti na pročeljima kuća.

 

 

U bivšem dominikanskom samostanu sv. Ivana nalazi se muzej Unterlinden koji je vrijedno posjetiti. Kako su bili Dani Romanis, arhelogije i nalazišta na ovom području, odlučila sam pogledati izložbu. Ulaz u muzej iznosi 13 eura.

U muzeju se čuva Isenheimski oltar, izrađen između 1510. i 1515., koji je djelo njemačkog slikara Matthiasa Grünewalda.

Odmah na prvoj etaži muzeja izložena je velika slika „Kočija smrti” Julesa Théophilea Schulera (1821. – 1878.). Ova golema slika zastrašujuća je i još mi je u mislima. Obrisi kostura konja koji vuku kočiju nisu lijep prizor.

Ako se nađete u ovome gradu, obvezno trebate vidjeti tržnicu koja je izgrađena 1865. godine. Nakon toga kupite kartu za izlet brodom te posjetite malu Veneciju. Također možete vidjeti dominikansku crkvu izgrađenu u 14. stoljeću te Maison Adolph, najstariju zgradu u gradiću izgrađena oko 1350. godine.

Dominican Church

U muzeju smo pronašli Picassova dijela, kao i djela drugih poznatih umjetnika. Tu su, na primjer, André Noufflard (1885. – 1968.) i njegov portret Madame Langweil, Victor Brauner (1903. – 1966.) te njegovo ulje na platnu „Piatra Neamt”. Pa jedna apstraktna slika „Bologna na moru”, ulje na platnu koje je naslikao Georges Mathieu (1921. – 2012.) 

Ima se što vidjeti, međutim, ja sam se najduže zadržala u dijelu u kojemu su izloženi predmeti što su pronađeni u vrijeme rimske civilizacije. Zanimljivo je što su pronašla arheološka iskapanja. Neobično je usporediti današnje kirurške instrumente s onima koji su se koristili u vrijeme rimske civilizacije. Uistinu si možete samo postaviti pitanje što dolazi u budućnosti.

Zanimljivo je vidjeti kako su bile oblikovane kvake za vrata te kako su stare civilizacije imale keramičke mape za pisanje. Zatim su tu prekrasni mozaici, nakit, alat za obrađivanje zemlje, lonci za kuhanje. Sve je to izloženo kako bi nam pružilo sliku davne prošlosti. Stvarnu sliku prošlosti, ali i da nam ponešto kaže o svijetu koji se neprestano mijenja.

Keramička mapa za pisanje

 

 

Kad prikupim sve današnje doživljaje na jednu hrpicu, mogu reći da je posjet Colmaru bio lijep i zanimljiv. Pun drugačijih stvaralačkih ideja koje do sada nisam imala prilike vidjeti. Ovdje je mašta raširila krila!

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *