Badenfahrt – koliko znanja, toliko muzike

Festival Badenfahrt desetodnevni je tulum na otvorenome koji se u švicarskom gradu Badenu održava svakih deset godina. Uz njega postoji i manji festival, tzv. klein Badenfahrt, koji se održava svakih pet godina nakon velikoga. No dobro, deset ili pet godina – u svakom slučaju treba ga poprilično dugo čekati.

Grad Baden okružen je brdovitom i šumovitom prirodom i broji oko 16 tisuća stanovnika. Nalazi se na lijevoj obali rijeke Limmat. U središtu je urbana struktura zgrada i cesta, a poljoprivredno je zemljište u manjini. Živopisna priroda i dolina u kojoj je smješten čine ga posebnim i šarmantnim. Lijepo uređeni izlozi, pročelja sa zelenilom i trokatnice iz prošlog stoljeća krase ovaj gradić. Kao i u drugim gradovima u Švicarskoj, čistoća je na visokoj razini.

Za vrijeme desetodnevnog festivala ovaj grad bajkovito svijetli. Kao tipične kreativne ideje uređenja gradskog prostora javljaju se zanimljivi primjerci ulične umjetnosti. U cijelom gradu postavljeni su štandovi i šatori s klubovima i restoranima u kojima se ćaska, sluša glazba i kušaju delicije iz cijelog svijeta, a cijeli je doživljaj fantastičan i pomalo fanatičan!

Omiljen među mladima, festival Badenfahrt svakih deset godina privuče više od milijun posjetitelja. Zadnji put održao se 2007. godine. Ovogodišnji festival traje od 18. do 27. kolovoza i poprilično je skup izazov za sve željne novog doživljaja i noćnog provoda. Počinje svaki dan u 18 sati i traje sve do ranog jutra.

Vrijeme ovdje leti kao u snu; skoro je 21 sat. Posjetitelji, uglavnom mlađi naraštaj, ležerno se šeću ulicama. Čini se da ih ništa ne može spriječiti da uživaju u ovom trenutku.

Tema ovogodišnjeg festivala je Versus, što bi značilo ‘nasuprot’ ili ‘protiv’. Protiv koga i čega – vjerojatno zla – jer ljudi su uvjereni da se treba uvijek boriti protiv zla.

Na prvi pogled ovaj gradić djeluje toplo i prijateljski. I dok se šećeš, promatraš druge i smiješiš se strancima, čini ti se kao da se baš večeras u ovom gradu susreću stvarnost i iluzija.

Ploča pokraj prometnog znaka upečatljivo pokazuje smjer za skretanje prema termalnim vodama. U Badenu se nalaze izvori termalne vode. Ovo su najpoznatije i najstarije termalne vode u Švicarskoj i ujedno najvažnije lječilište u Europi. Švicarci su naklonjeni zdravom življenju. Termalne vode te vruće i mineralizirane kupke pravo su osvježenje.

Švicarci vole festivale. Prvi Badenfahrt održan je davne 1923. godine. Tko li je došao na tu ideju te osmislio ovaj bogat kulturni događaj, nisam uspjela saznati. Kako su se mještani ovoga gradića, a posebno oni usijanih glava, prilagodili desetodnevnoj buci u njihovu gradu, ni to nisam uspjela saznati. Međutim, poznato je da festival ima raznolike ideje vodilje. Primjerice, 1977. godine tema mu je bila Voda.

Ovaj festival suvremeni je izazov kojemu je svojstveno da u ponudi ima tradicijska jela i inovativne sadržaje. Može se vidjeti da su ovdje glavni događaji, predstave, nova znanja i puno smijeha. Naravno, i izvorna tradicionalna jela. Kulinarstvo, glazba i vino na najvišemu mjestu, rekli bi Švicarci.

Dok ulazite u ovaj gradić, razdragana lica, plakati i šareni baloni privlače poglede. Cijeli grad živi za festival. Na ulicama rade prometni redari koji pokazuju smjer kretanja. Grad su preplavili šatori, štandovi, improvizirani prostori od drva i slame, kao što je seljačka kuća, i diskoklubovi na otvorenome. U ulicama se izvode tradicionalni plesovi iz dalekih zemalja kao što su Peru i druge. Svi koji su osmislili ovaj festival rekli bi da je život kultura i da se trude da svaki novi festival uvijek bude bolji i ljepši od prošloga. Tako je to u životu – pomučiti se oko nečega govori mnogo.

Za Badenfahrt uistinu vrijedi krilatica: Koliko znanja, toliko muzike.

Diskoklub na otvorenome
Seljačka kuća

Prvi je dan festivala i brojni su posjetitelji pohrlili na otvaranje. Stigli su ovdje iz Njemačke, Francuske, Italije, ali i iz dalekih dijelova Europe te s drugih kontinenata. Organizacija je na zavidnoj razini; ipak je ovo rezultat desetogodišnjeg pripremanja programa. Na štandovima se užurbano spremaju tradicionalna jela, ali i jela s cijelog kontinenta. Kokteli, pivo, vino – ponuda je kao da ste u raju.

Ovdje se može unajmiti i vodič za šetnju gradom te naučiti o prošlosti gradića pokraj rijeke Limmat.

Kod ulaza u stari dio grada izložen je strašan metalni čovjek. Više o toj vrsti umjetnosti može se pronaći na stranici www.recycleart.ch. Ove izražajne čudesne figure izmišljenih likova, životinja i vozila većinom su izrađene od otpadnih materijala. Krilatica ove umjetničke galerije glasi: Kod nas se ništa ne baca.

Ugledah štand sa šećernom vunom, te me uhvati dječja nostalgija, pa sam je kupila.

Hodam dalje ulicom dok se s moje lijeve strane nižu štandovi kojima se ne vidi kraja, a mirisna jela privlače pogled. Gužve su, pa se stoji u redu da bi se kupilo jelo, a zatim se mljacka za improviziranim šankom, šećući se ulicom ili stojeći ispred jednog od mnogobrojnih izloga. Kao što napisah, u ponudi su raznovrsna jela, samo treba posegnuti u džep i izdvojiti od 10 do 35 švicarskih franaka. Popularni kebab, kobasice s hamburgerom, tradicionalno švicarsko jelo raclette (od sira), talijanska pizza i piadine, američki hot-dog, krafne, španjolske empanade, himalajski hamburger, švicarski i francuski specijalitet magenbrot, tibetanska hrana i još mnogo toga drugoga… Mljac!

Nekada davno uzrečica kruha i igara bila je krilatica Rimljana, a danas, čini se, i Švicaraca.

Na sredini ulice postavljeno je ogromno drveno bure u kojemu je Fassbar. Ta riječ u prijevodu znači ‘razumljiv’ ili bih je možda prevela izrazom ‘podrazumijeva se’. Kako god preveli, meni izgleda sjajno. Ma Švicarci gađaju idejama u središte mozga!

Drveno bure

U starom gradu izdiže se gradski toranj. Nastao je sredinom 15. stoljeća, a nekada davno, kako to obično biva, služio je kao ulaz u grad. Toranj je u potpunosti očuvan i ponos je Badena.

Večeras je toranj prava atrakcija. U blizini tornja pronaći slobodno mjesto za sjedenje, kao i za stajanje, nezamisliv je pothvat. Na zidinama tornja prikazuju se figure ljudi, životinja i raznih simbola. Zamišljena fantazija u likovima koji se kreću po zidu tornja, a proizvodi je, naravno, projektor.

Dok se šećem u masi, nebo se postupno oblači i tamni oblaci počinju gospodariti nebom iznad razdragane gomile. No nebo ne zabrinjava. Čini se da ni kiša ni tuča ne mogu zaustaviti festival pripreman deset godina.

Je li ove godine tema festivala (Versus) pokret prema prirodnim izvorima i tradicionalnim vrijednostima kojima Švicarci pridaju veliku važnost? Tko to zna – ne znam ni ja!

Eto ubrzo i švicarske hladne kiše koja je ipak odlučila spustiti se na pune ulice. Odjednom svi hrle pod strehu, u kafić, diskoklub ili pod šator. Neki su raširili kišobrane, a neki se hrabro šeću i plešu na kiši. Stojim u uličnom baru i čekam da kiša prestane. Pun je kao šipak. DJ pušta glazbu, a oko mene krstari miris mokre odjeće.

Deset je sati i brojni koncerti već su u punom pogonu. Pleše se i pjeva na ulicama, trgovima i u barovima. Svi plešu! A i kiša je konačno odlučila prestati ostavljajući ovaj gradić u veselom ugođaju.

Večeras se ovdje gomila ljudskih tijela zagrijava alkoholnim pićima. Um donosi pregršt fantastičnih ideja i želja, a blaga euforija ovila je razdraganu masu. Na ulicama je dobro raspoloženje i pometnja.

Zabava za sve: diskoklubovi, kafići, koncerti, predstave, karnevali, lunapark, ples i tko zna čega još sve tu nema. Dobra organizacija ključ je dobrog festivala, a Švicarci su to usavršili do krajnosti. Parkiranje je odlično organizirano, s dovoljno parkirališnih mjesta, a jedan sat stoji 1,5 švicarskih franaka. Dajem za sve pet!

Festivali zbližavaju, opuštaju i vesele. Švicarci su to prepoznali kao nadmoć, pa su si dali inovativan odušak, međutim samo svakih deset godina. Svima nam treba ovakav kulturni događaj, jedan Badenfahrt, pa makar bio i događaj desetljeća.