Monthly Archive: prosinac 2019

Priča o slonu i ševi

Priča o slonu i ševi

Slon i ševa bili su prijatelji. Ševa je pokazivala slonu najosjenčanije dijelove sebe, a slon je svojim noćnim dežurstvima čuvao ševino gnijezdo od napada proždrljivih zmija i grabežljivih vjeverica. Jednoga je dana rekao...

Moderna računala

Moderna računala

Danas sam s kćeri provela u banci cijeli jedan sat. Trebala sam napraviti prijenos novca i platiti  račune.  Kći je nestrpljivo tipkala po mobitelu te me u jednom trenutku upitala: Majko, zašto ne uzmeš...

Dječak i kornjača

Jedan je dječak došao u posjet djedu. Bio je kraj proljeća. Djed je na dvorištu cijepao drva, a dječak je ozbiljnog lica i sa strpljivošću odraslog čovjeka skupljao cjepanice, nosio ih i slagao...

Kako sam prestala pušiti

Iz današnje perspektive prestati pušiti izgleda jednostavno. Vjerojatno je to zato što su već godine nepušenja iza mene. Početak pušenja cigareta dovodi me do razmišljanja da tijekom života stječemo navike koje i ne...

Priča o čarobnoj lampi

 Predstavnik kupaca, prodajni zastupnik i direktor nakon ručka šetali su velikim parkom. Na jednoj klupi pokraj staze ugledali su staru svjetiljku. Prodajni zastupnik uzeo ju je i podignuo, i na zaprepaštenje drugih iz...

Bill Gates

Bill Gates

  Bill Gates umre. Sveti Petar postavi ga pred izbor. Raj ili pakao? Pokazao je Billu pakao: sjajna hrana, prekrasne žene, online igre. Zatim mu je pokazao raj: anđeli plešu uz harfu. „Hoću...

Bureka i Facebooka

Bureka i Facebooka

Sjećate li se uzrečice „kruha i igara”? Ne biste vjerovali, ali ova rečenica potječe još iz rimskoga doba. Izrečena je svjetini u Rimu, koju su jedino zanimali besplatno žito i igre; kako se najesti i gledati borbe.
Danas smo se odmaknuli od Rima, i to više stoljeća, ali kao da uzrečica živi i dalje. Malo se presvukla iz kruha u burek, iz igara u Facebook. Dakle, jasno je: bureka i Facebooka.
Razmišljala sam ovih dana kako se i ja nalazim pred umirovljeničkim vratima, te kako je društvo zanemarilo stariju populaciju. Kronično smo siromašni po pitanju sadržaja za starije osobe. Kako bi odlično bilo u mome kvartu imati dom ili udrugu gdje bi se okupljali umirovljenici.
Pa razmišljam naglas, eto fondova Europske unije iz kojih se povlače kunice za razno-razne udruge. Sve za cilj imaju dobrobit stanovnika naše metropole, a ciljeve je, zna se, teško uhvatiti. Kruh je sve skuplji, a do europskih fondova za izabranu nekolicinu sve je lakše doći. Evo, na primjer, u mome kvartu ne postoji nijedna društvena prostorija gdje bi se starija populacija okupila, popila besplatnu kavu, igrala društvenu igru, razmijenila mišljenja, pročitala knjigu …ma daj ljudima nešto sadržaja! Koliko dođe kilogram kave? Koliko dođe posjet dvorcima u Zagorju? Ništa u odnosu na to gdje EU-kunice završavaju i nestaju kao u snu. Međutim, za umirovljenika značilo bi mnogo, i najvažnije, imali bi kontakte. I poneko putovanje da razbiju sliku svakodnevnice.
Da, vidjela sam da u sklopu udruženja za umirovljenike postoje i organizacije putovanja. No to je još jedan način u nizu na koji se od umirovljenika uzima dio mirovine. Istina je, ne brinemo se za našu stariju populaciju, kod kuće su, usamljeni, bolesni, bez kontakata, i ako njihova obitelj ima previše obveza (a obično i ima), ostaje im da gledaju kroz prozor, ispeku ili kupe burek i upale „Fejs”.
Sve mi je nelagodnije zbog toga jer ću i ja ubrzo pripadati toj skupini, a onda mi preostaje gledati kroz prozor, nositi se s usamljenošću i razmišljati hoću li kupiti burek od sira ili od mesa.